London, Rio, Tokio. Ili srebro, zlato, zlato. Pa šest svjetskih zlata, pa europska, iako ova posljednja, kako kaže Valent Sinković, niti ne broje i neće vam uspjeti “iz glave” reći koliko ih imaju. Bezbroj je pobjedničkih intervjua iza njih, bezbroj odgovora na pitanje “kako se osjećate s ovim zlatom oko vrata”, “je li vam ovo ili ono prethodno draže”, a najbolja, baš najbolja stvar jest da su oni ostali isti. Svih ovih godina i bez obzira na to što sve velike medalje koje su osvojili ne bi mogli ni staviti odjednom oko vrata. Oni su ostali isti. Potpuno isti.
I to je ono što nas uvijek iznova oduševi kad razgovaramo s njima. Oni 20-godišnjaci koji su tek kretali u osvajanje svijeta u međuvremenu su postali tridesetgodišnjaci, svijet su u osvojili nekoliko puta, al...