StoryEditor
OstaloJUBILEJ VESLAČKOG KLUBA

Gospoda Gusari: Zlatni, žilavi stogodišnjaci

Piše PSD.
9. ožujka 2014. - 17:53

Veslanje je u prvom redu fizički sport, dakle za snagatore, ali u njemu ima i talenta, skladnosti, upornosti, zajedništva kao ni u jednom drugom sportu. Veslanje je na neki način po svojim korijenima i elitistički sport, u Splitu ga je začeo Fabjan Kaliterna, otac splitskog sporta, ali je dr. Ivo Stalio, istaknuti dermatovenerolog, dobio status svojevrsnog primarijusa veslanja: bio je predsjednik "Gusara" punih 27 godina.

Predsjednik Stalio sa svojim društvom, odreda splitskim intelektualcima, postavio je čvrste temelje "Gusara", naročito od 24. travnja 1927. kad je na Matejuški izgrađen, za ono doba, velebni dom. Projektirao ga je češki arhitekt Josip Kodl, zaljubljen u Split i naše more kao milijuni Čeha, doselio se i oženio, ostao živjeti i stvarati (na primjer, njegova djela su Osnovna škola "Manuš" u Kliškoj, Meteorološki opservatorij na Marjanu…).

Tajkuni su bili i dobrotvori

Ni onda nije bilo novca, ali je bilo dobrotvora, tajkuni tog vremena znali su darivati: njih 16 po 5000 dinara za gradnju doma, pa 67 takozvanih utemeljitelja po 1000 dinara, tako da se moglo dobiti kredit kod banke, a zaduživanje su prihvatili članovi uprave.

/Duje Klarić/Cropix
Dosta je prelistati spomenar "Gusara" iz 1921. (Mladen Cukrov ga čuva među artefaktima budućeg Muzeja sporta) pa da se nađe popis prve uprave i članova utemeljitelja, onda mecena od trgovca iz Šubićeve ulice Jerka Aljinovića preko brojnih obitelji: Bonačić Jerko, Wien; Čulić Jakov,trgovac; Hugo Cindro iz Zrinjske ulice; P. Illich s Francuske obale…), ali i Industrijske zajednice Omiš, Gradske štedionice, Francomexa, Jadranske banke, Prve pučke banke, Transoceanika…

U ono doba bila je stvar prestiža naći se u libru "Gusara" kao donator. U tom spomenaru zabilježeni su i dojmovi posjetitelja, na primjer iz travnja 1924. „na Veliki petak, maturantice II. ženske realne gimnazije u Zagrebu razgledale su klub i zavidjele su članovima, na sreći, što imadu prilike za takav krasni sport“.

I onda i danas znali su klupski lideri dovabiti u klupske prostorije banove, admirale, diplomate, premijere i predsjednike, a to pravilo potvrđeno je i nedavnim susretom s Ivom Josipovićem. Davali su, donirali su „gusarima“ mnogi, i Ivo Račan, i još više Ivo Sanader. Tako da je čamaca, pogotovo u posljednje vrijeme, bilo i na pretek, dok je članstvo nekako opalo, okopnilo, spalo na stotinjak mladića koji imaju tu žicu upornosti da svakog dana u zoru dolaze na trening, pa u školu ili na posao i onda poslije podne, dovečer još jednom u veslaonu.

Klub je u stogodišnjem postojanju imao brojne blistave dane, ali je bilo i onih crnih, preteških. Posebno kad se 9. prosinca 1992. dogodio teroristički čin, protutenkovskom minom, onom na odgađanje, ubačenom kroz fumar, raznesen je dom u Špinutu, klub se našao na umoru. Radilo se o tome da je dio doma iznajmljen za diskoklub, najprije "Hollywood", onda "Plava trava", pa je tu bilo i pijanki, tučnjava, nereda. Priča je da je jedan mladić otkočio bombu, onu kašikaru, pa kad je vidio što je uradio, bacio se na nju da spriječi pokolj, poginuo je, a zatim je uslijedila odmazda.

„Gusari“ se nisu dali, obnavljali su godinama svoj dom, tako da je danas njihov park u Špinutu jedno od najatraktivnijih pozicija u Splitu: uz maksimalne uvjete za veslanje, još kafić, restorani, rekreacija, nogometna škola, tereni za balote. Ipak slavljenici moraju priznati da je poslije braće Siniše i Nikše Skelina naišla suša, ali to je tako u povijesti, smjenjuju se nizovi trijumfa i čekanja na nove asove.

Brodospas je darovao 2 vagona starog željeza

‘Gusara’ slave banovi, admirali, diplomati, premijeri i
predsjednici, pa tako i Ivo Josipović. Na slici slijeva
Josip Reić, Duško Mrduljaš, Jure Gamulin, Duško Krstulović,
gradonačelnik Ivo Baldasar, predsjednik Ivo
/Božidar Vukičević /Cropix
Svaka medalja u vitrinama "Gusara" vrijedi zlata, jednodušna je ocjena da je ipak najsjajnija ona zlatna, koju je osvojio četverac bez kormilara na Olimpijskim igrama u Helsinkiju. Jedan od četvorice, Velimir Valenta, diplomirani inženjer građevine, poslije je živio i umro u Švicarskoj, ispričao mi je:

- Mi smo bili mladi, odreda 19-godišnjaci, kad smo osvojili zlatnu medalju, što je ocijenjeno kao istinska senzacija, bili smo puni ponosa. Za nagradu smo od olimpijskog komiteta dobili ručni sat, od kluba zlatni prsten, koji nikad nisam skinuo s ruke, a od grada stipendiju, što je za mene bilo od životnog značenja. Klubu je "Brodospas" darovao dva vagona starog željeza, koje je dr. Dalibor Parač prodao Željezari Sisak, pa je tim novcem dograđen dom u Špinutu.

Prve značajne medalje, srebrna pa zlatna na prvenstvu Europe osvojene su tridesetih godina prošlog stoljeća, onda je dobivena zlatna u Helsinkiju, poslije se nastavio niz s Igorom Boraskom i Tihomirom Frankovićem, da bi se klimaks dogodio s braćom Sinišom i Nikšom Skelinom.

Veličanstveni su sportski rezultati na čast Splita, kao metropole sporta, ali je za život u gradu još važniji taj duh „gusara“, to kako oni i poslije veslačke karijere ostaju zajedno, baš dišu za svoj klub, jer kako mi je rekao Duško Krstulović, jedan od četiri počasna člana "Gusara" (još su dr. Ivo Stalio, Jerko Matošić i Duje Bonačić), „učeni smo da moramo vratiti svoj dug klubu, koji nas je odgajao“. Vidite, taj Duško Krstulović, jedanaest godina predsjednik, izveo je potez za priznanje: kad je navršio sedamdesetu godinu života, povukao se, prepustio kormilo mlađem Mirku Ivančiću, ali je i dalje, svaki dan u klubu.

Na zvoniku katedrale svetog Duje ovih dana vijori se natpis, 40 metara dug, „1914 Gusar 2014“. U povijesti, poznato je, na zvoniku su ovješene dvije crne zastave povodom smrti državnih lidera, ali i zastave triju sportskih klubova, "Hajduka", "Jugoplastike" i sad "Gusara". Tako je na slikoviti način, „urbi et orbi“, ali prvenstveno na znanje splitskom puku, objavljena stogodišnjica "Gusara", velikana veslanja.

zdravko reić

GUSARSKA ABECEDA

A "Adria", prvi veslački klub u Splitu (osnovan 1890.) čiji je veslački park naslijedio "Gusar".
B Bonačić Duje, član zlatnog četverca bez kormilara, istinska ikona "Gusara", najomiljeniji lik kluba, izuzetno poštovan čovjek od kojega generacije veslača uče što su to skromnost i privrženost klubu.
C Celent Zlatko, po mnogima najveći veslač, 25 puta prvak države, sudionik četiriju olimpijskih igara, trener i funkcionar, tragično poginuo u prometnoj nesreći 25. veljače 1992. na Pagu.
Č Četverac bez kormilara, legendarna posada u sastavu Duje Bonačić, Velimir Valenta, Mate Trojanović, Petar Šegvić, koja je u Helsinkiju 1952. na Olimpijskim igrama osvojila prvu zlatnu medalju.
D Domovi "Gusara", prvi ispod Katalinića briga (od 1921.), drugi na Matejuški (od 1927.) i treći u Špinutu (od 1974.), u kojima su iskovani brojni trijumfi veslača "Gusara".
E Elitni svjetski klub, nenadmašan u bivšoj državi, pogotovo u Hrvatskoj (četiri olimpijske medalje, šest medalja sa svjetskih i četiri s europskih prvenstava, 123 naslova prvaka države za seniore i dva za seniorke).
F Fabjan Kaliterna, arhitekt, osnivač "Hajduka", ali i brojnih drugih splitskih klubova, pa tako i "Gusara", čiji je brat Luka Kaliterna, famozni trener "Hajduka", bio veslač.
G Ganza Herci, autorica sjajne monografije "Gusara" u povodu 90. godišnjice kluba (1914.-2004.), kojom je zasjenila baš sve što je slično objavljeno u povodu pojedinih jubileja splitskih klubova.
H HVK, to jest Hrvatski veslački klub osnovan 1937. od sedmorice odmetnika iz "Gusara", koji su u Špinutu (na valovima probuđenog hrvatstva), osnovali svoj klub, ali su se opet 21. siječnja 1945. sjedinili s matičnim jatom.
I Ivančić Mirko, aktualni predsjednik "Gusara", istaknuti veslač, dvanaest puta prvak države, zajedno s Celentom pobjednik prestižne kraljevske Henleyske regate, uspješni biznismen, direktor Projektnog biroa Split.
J Jelaska Davor, veslač, olimpijac iz 1936., višestruki prvak države, drvodjelac, ali trener slavnog četverca bez kormilara čiji trijumf u Helsinkiju nije vidio, jer je nepravedno izostavljen iz kadra.
K Kodl Josip, Čeh iz Zdice kod Praga, arhitekt, nerazdvojni prijatelja s Fabjanom Kaliternom, doseljenik u Split, projektant monumentalnog doma "Gusara" na Matejuški.
L Lipanović Ivo (85), najstariji živući olimpijac (London 1948.), veslao je s Milom Alujevićem, Matom Mojtićem i Perom Ozretićem u četvercu bez kormilara.
LJ Ljubav, koja se iskazuje ne samo na regatama, nego i u društvenom životu, tako da je ples "Gusara" oduvijek bio i ostao, još od premijernog izdanja 18. veljače 1922. u hotelu "Central" do posljednjeg ove godine u hotelu "Lav", jedan od glavnih gradskih događanja.
M Matejuška, za Splićane, posebno ribare, zaljubljenike u more, punkt iz povijesti na kojem je izgrađen velebni dom "Gusara", „sa svlačionicama i tuševima, zahodima za dame i gospodu“, prodan 1974., srušen 1990.
N Novac, u veslanju ga za veslače i nema, ali su čelnici "Gusara" znali kako osigurati život kluba, pa su izgradili pravi park, iznajmili terene i prostore, tako da godišnje inkasiraju najmanje dva milijuna kuna, što im garantira opstanak.
O Olimpijci, veslači "Gusara" sudjelovali su na svim Igrama od 1936. u Berlinu do 2008. u Pekingu, taj nevjerojatni niz prekinut je na posljednjim Olimpijskim igrama u Londonu.
Predsjednici, koji su u pravilu bili prvi među jednakima, ali su trojica ipak odskakala po dužini staža, naravno i doprinosu: dr. Ivo Stalio (1914. – 1941.), prof. Jerko Matošić (1964. – 1980. i 1985. – 1990. i mr. sc. Duško Krstulović (1999. – 2010.)
R Reić Josip, kormilar dvojca Celent-Mrduljaš, predstavnik možda i najnezahvalnije uloge u armovima, najmlađi osvajač olimpijske medalja na području bivše države, tajnik Splitskog kluba olimpijaca.
S Skelini, Siniša i Nikša, veličanstveni dvojac, svjetski poznat i priznat, vladari u disciplini dvojca bez kormilara, vlasnici ukupno 11 medalja s olimpijskih igara i svjetskih prvenstava, uz to fakultetski obrazovani: Siniša je liječnik – okulist, a Nikša inženjer strojarstva.
Š Špinut, lokacija sjedišta "Gusara", s veslaonom, teretanom, potrebnom strukturom, čak 17 skifova, šest četveraca, sedam dvojaca, tri osmerca, s dva nogometna terena (umjetna trava), restoranima "Gusar" i "Preženca", popularnim kafićem "Procaffe", zogom za balote…
Treneri, bilo ih je samoukih, priučenih, školovanih, vrhunskih, ali su trojica najuspješnijih: Davor Jelaska, Tomislav Bilić, Igor Čulin.
U Uspjesi, to jest pobjede kao stalni imperativ, jer Split priznaje samo prvake.
V Veterani, oni koji su jednom prionuli veslu, pa izdržali barem jednu sezonu, ostali su kao pribodeni uz svoj klub.
Z Zlata, ustvari zlatne medalje, tri – prvaci Europe (Beograd 1932.), olimpijskih igara (Helsinki 1952.) i svijeta (Indianapolis 1994.), ali s još pet srebrnih i šest brončanih, koje imaju zlatni sjaj.
Ž Žene, na neki način zapostavljene, prvakinje države samo dva puta, četvorka s kormilarkom davne 1946., te dvojka na pariće 1968.

Moj izbor DESET APOSTOLA

U okrilju veslačkog klub "Gusar", otkako je osnovan 5. ožujka 1914., dakle u njegovoj stogodišnjoj povijesti, odgajani su brojni veslači, istinski asovi tog sporta, djelovali su treneri, jednako tako mnogi funkcionari pridonijeli su razvoju i afirmaciji kluba. Ovo je pokušaj da se na neki način rangiraju najzaslužniji, što je pravi izazov, i te kako delikatan posao, koji će izazvati rasprave i polemike. Dakle, evo mojih deset apostola "Gusara":
1. ZLATKO CELENT, definitivno najvažnija ličnost "Gusara", fantastičan veslač koji je u tandemu, najprije s Duškom Mrduljašem, onda Mirkom Ivančićem, pa Davorom Siriščevićem i na kraju Seadom Marušićem, proslavio klub, prvi izbornik hrvatske veslačke reprezentacije, član Vijeća HOO u prvome mandatu, izvanredni stručnjak i organizator, tragično poginuo u 40. godini života.
2. DUJE BONAČIĆ, štroker zlatnog osmerca, od 1952. do danas primjer veslača, pa funkcionara, prava dobra duša kluba, on je kao strastveni snimatelj ovjekovječio brojne regate i druga veslačka događanja.
3. SINIŠA SKELIN, najtrofejniji veslač "Gusara", koji je u tandemu sa svojim bratom Nikšom, dosegnuo svjetsku slavu. Četrnaest puta prvak države, osvajač srebrenog i brončanog olimpijskog odličja, te tri srebrne i jedne brončane medalje na svjetskim prvenstvima.
4. IGOR BORASKA, vlasnik pet medalja (jedno zlato, po dva srebra i bronce), izuzetno aktivan u veslačkoj organizaciji, član tehničke komisije FISA, gradski vijećnik u dva mandata, aktualni predsjednik Splitskog saveza sportova.
5. DUŠKO KRSTULOVIĆ, predsjednik "Gusara" od 1999. do 2010., pod njegovim vodstvom klub je postao jedan od najbolje uređenih u Hrvatskoj, lider koji je oko sebe znao okupiti najbolje ljude i koji je za "Gusara" znao materijalizirati posjed u Spinutu.
6. DR. IVO STALIO, osnivač i predsjednik "Gusara" s najdužim stažom (1914. do 1941.), zaljubljenik u sport, posebno u veslanje, jedan od istinskih dobrotvora, praktički tvorac najboljeg veslačkog kluba u Kraljevini Jugoslaviji, doživotni počasni predsjednik "Gusara".
7. DUŠKO MRDULJAŠ, partner Celenta u brojnim pobjedama, predstavnik legendarne obitelji, čiji su članovi, od Mrduljaševa djeda, do oca Elka i strica Jure pa do supruge Vinke i njihova sina, također Jure, radili za dobro "Gusara", osvajali medalje, ali i pomagali klub.
8. IGOR ČULIN, trener s najviše odličja, pod njegovim vodstvom veslači "Gusara" i Hrvatske osvojili su srebrnu i brončanu medalju na Igrama, zlato, dva srebra i broncu na svjetskim prvenstvima, izbornik hrvatske reprezentacije od 2001. do 2008., prvi stručnjak "Gusara".
9. DAVOR JELASKA, skifist, prvak države šest puta od 1930. do 1936., mitski trener zlatnog četverca.
10. TOMISLAV BILIĆ najprije kormilar, onda veslač, trener u teškim razdobljima za klub od 1968. do 1991., stručnjak inovator, pedagog i odgojitelj brojnih generacija, sudionik dviju olimpijada i šest svjetskih prvenstava.

item - id = 228380
related id = 0 -> 238257
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
27. listopad 2021 03:45