
Ispisali smo već hvalospjeve o atmosferi u prvoj utakmici finala. Košarka na Gripama opet ima i šušta i gušta. Velika borba vodila se na terenu. Bilo je tijesno, sve do pred kraj utakmice. No, treba biti pošten i priznati da na tribinama i nije bilo toliko neizvjesno.
Usprkos tome što su brojčano bili daleko inferiorniji, Zadrani su decibelima dobrano nadjačali domaće. Nekoliko stotina njih stiglo je u Split. Pripadnici Tornada zdušno su bodrili svoje. Od prve do posljednje sekunde. A još za oktavu žešće u trenucima u kojima se utakmica lomila. Zastave, bubnjevi, megafon, navijanje, skandiranje, zvižduci. Zadrani su imali sve.
A Split? Tek koje „ajmo Žuti”, tu i tamo. Ili „igraj Splite volimo te mi”. A pazite sad – Žuti imaju čak tri navijačke skupine! Tvrda jezgra, Jukićevci i Maćuhice ujedinjeni su na tribini. Ali nisu uspjeli parirati Tornadu. Pokušavali su tek Jukićevci, njihov vođa i ekipa oko njega. Najvatreniji su oni navijači Splita što se decibela tiče. Kojim zviždukom „počastili” su Božića i suce. No, sve ostalo je bilo tanko...
Može i mora bolje
Jasno je, dakako, da su Zadrani organizirana „vojska”, godinama već poznata kao jedna od najvatrenijih. Ali zar se barem za finale Splitovi navijači nisu mogli organizirati, nabaviti bubanj, povesti pravo navijanje? Atmosfera zbog toga za Subotićevu momčad nipošto nije bila domaćinska. Da ste na trenutak zažmirili i da su vam pali kapci preko žutog dekora, imali biste osjećaj da se igra u Zadru.
Misle li Žuti sutra do pobjede i ovo će se morati promijeniti. Tornadu nije lako stati uz bok, ali barem pokušajte. Pa, ima vas dovoljno... Brojčano ste jači. Neka se barem za finale gledatelji pretvore u navijače. Imaju Žuti dovoljno pjesama. Imaju i dovoljno „baza”. A prije svega – na Gripama imaju puno više glasnica...