StoryEditor
Košarkadruga titula

Tvorac velike momčadi s Gripa: Došli smo tada u fazu gdje je pola momčadi već moglo u NBA

19. travnja 2020. - 17:00
Duje Klarić/Hanza media

- Imam propusnicu kao predsjednik Olimpijskog odbora Srbije, ali gdje ću kada je policijski sat? Nema nigdje nikoga – kazao nam je Božidar Maljković. Grintamo obostrano na relaciji stan u Splitu - stan u Beogradu. Ali ako nije vrijeme za šetnju, jest za vožnju. Vremeplovom u 1990. Točno na današnji dan prije 30 godina jedan od najvećih košarkaških trenera svih vremena odveo je Jugoplastiku u Zaragozi do obrane titule prvaka Europe.

Prvo je u polufinalu pao Limoges 101:83, pa u finalu i domaća Barcelona 72:67.

- Tada sam prelomio da nećemo ići tamo skromno. Nisam htio igrače rasterećivati kao prije Münchena. Rekao sam im: "Majstori, sad smo već zreli. Izvolite, pa dobijte.". Došli smo u fazu gdje je pola momčadi već moglo u NBA – prisjetio se Maljković.

A potom se sjetio i treninga dan prije polufinala.

- Svi su zatvorili trening osim nas, ali ako trener nije spremio momčad za Final four davno prije nije pravi trener! Od tisuću ljudi, polovina su bili NBA skauti. Ostali su paf s kojom žestinom smo odradili trening i na kraju jaku seriju šprinteva, a sutra smo imali utakmicu. No, nisu znali je da smo mi i sutra u podne trenirali! Poslije su mi u Barceloni pričali i moji igrači Solozabal, San Epifanio da su i oni pomislili što ćemo li tek onda sutra na utakmici raditi. Bili smo besprijekorno pripremljeni.

Perasović je rekao da je to bila sezona najmoćnije Jugoplastike?

- Slažem se. Želim mu što brže ozdravljenje jer je operirao kuk. Sjećam se i njegovog koša Barceloni s pola terena prije poluvremena. Došli su nas svi iz NBA lige gledati, većina Tonija i Dina. Mislili su da sam lud što Toni nije u finalu startao u petorci. Barcelona je imala jak atletski tim. Glavna igra bila im je kontranapad. Želio sam ga zaustaviti. U obrani smo igrali specijalnu zonu iz mog splitskog laboratorija na koju su oni slabo reagirali. A ovako su protivnici, ali i moji igrači znali ako stvari krenu naopako da ulazi Toni da riješi stvari kao mađioničar što je i bio. Startao je Perasović koji je vrhunski igrač. Bio je najbolji igrač u Zaragozi. Nitko nikad tako dobro nije igrao u Španjolskoj kao on godinama u raznim sredinama.

Jugoplastika je u 30. minuti imala 57:48. Preokrenuli su Španjolci na 59:61. No, zadnju su opet imali Splićani.

- Dobili smo i čekamo mog omiljenog igrača Sobina koji nije mogao da piški. U jednom trenutku išao sam natrag vidjeti hoće li više i naletjelo je desetak autobusa navijača Barcelone. Nisam tada baš znao španjolski, ali skandirali su moje ime i zvali me da dođem.

Je li i to utjecalo na odluku da odete tamo tog ljeta?

- Zvali su me oni i prije, i preko mog najboljeg prijatelja, ali rekao sam im da ne želim pričati dok ne završi sezona. Obožavam Španjolsku, blizu je životu mog Beograda, Splita. Ovim putem poručujem Sobinu da mi spremi demižanu svog maslinovog ulja. To je najbolje ulje koje sam ikada probao!

Vratimo se Zaragozi, dočeku?

- Doček je opet bio čudo. Bio sam prvak Europe i u Limogesu koji je veličinom grad sličan Splitu, ali Split je jedinstven. Ljudi ti daju srce na tanjuru, ljube te kao da si član familije. Kada smo s Limogesom slavili, djevojke, žene bi me pitale: "Monsieur, mogu li vas poljubiti!". U Splitu nisu ni pitale, samo sam se brisao od karmina. I prijalo mi je!

Odlazak u Barcelonu?

- Kada me danas pitaju bi li nešto promijenio uvijek govorim isto. Prvo, krivo mi je što nismo imali još dvoje djece jer smo mogli. Drugo, krivo mi je što ta momčad nije još ostala na okupu. A mogli smo. Potpisujem da bismo osvojili još tri Kupa prvaka.

Inozemstvo je tada bilo jedina šansa da se zaradi pravi novac?

- Moj ugovor s Barcelonom nije uopće bio nešto posebno. Svatko tko je barem jednom sa mnom popio kavu zna da meni nije presudan novac. Jugoplastika mi je nudila doživotni ugovor, da budem trener dokad želim, a da potom postanem direktor. Ja sam htio ići stopama Nikolića i drugih. Ako osvojiš tri prvenstva, dvije titule prvaka Europe... red je da se premjestiš negdje da vidiš možeš li to napraviti s Barcelonom, Limogesom. To s Limogesom bilo je remek djelo. Znao je Rađa već prije finala da odlazi, ja isto, Duško nije. Međutim, bez obzira na to igrači su se i na 30 razlike bacali za loptom. Ja sam dolazio na trening s temperaturom 40, Ivanović isto iako sam ga oslobodio! Nitko nikad to sve nije napravio s manje novca kao mi.

Te večeri u Zaragozi iza ponoći proslavili ste i 38. rođendan?

- Skroz sam tada zaboravio na to kako je bilo drž, ne daj, pa poslije utakmice slavlje. Već smo bili u avionu kada je Biba rekao pilotima da na razglas kažu da mi je rođendan. Popio sam onda s pilotima par whiskeya.

Semafor Zaragoze

FINALE

Jugoplastika – Barcelona 72:67

Zaragoza, 19. travnja 1990. godine – Dvorana "Principe Felipe de Asturias". Gledatelja 9000. Finalni susret završnog turnira Kupa prvaka Europe u košarci: Jugoplastika – Barcelona 72:67 (40:36). Suci: Zych (Poljska) i Zanon (Italija).

Jugoplastika: Sretenović (5), Perasović (12), Pavićević, Kukoč (20), Sobin (7), Tabak, Ivanović (12), Savić (4), Rađa (12), Naglić. Trener: Božidar Maljković

Barcelona: Jimenez (8), Costa (3), Solozabal (5), Gonzalez, Llopis, Wood (12), Crespo (5), Martinez (6), Norris (18), San Epifanio (10). Trener: Aito Garcia Reneses

SUSRET ZA 3. MJESTO

Limoges – Aris 103:91

POLUFINALE

Jugoplastika – Limoges 101:83

Zaragoza, 17. travnja 1989. godine – Dvorana "Principe Felipe de Asturias". Gledatelja 8000. Polufinalni susret završnog turnira Kupa prvaka Europe u košarci: Jugoplastika - Limoges 101:83 (51:44). Suci: Zych (Poljska) i Jungebrand (Finska).

Jugoplastika: Sretenović (7), Perasović (24), Pavićević, Kukoč (16), Sobin (4), Tabak (4), Ivanović (20), Savić (16), Rađa (10), Naglić. Trener: Božidar Maljković

Limoges: Verove, Jullien (6), Dacoury (4), Brooks (19), Ostrowski (21), Dancy (3), Collins (18), Demory (12), Vestris, Demerges. Trener: Michel Gomez

PRVO POLUFINALE

Barcelona – Aris 104:83

Sad ovo samo ti možeš da zajebeš

Pamti Maljković jednu anegdotu uoči finala.

- Nisam veliki pušač, ali znao sam zapaliti prije velikih utakmica, zadnju 25 minuta prije početka. Stojim tako s Ratom, Bibom, Šolmanom i Mackom. Taman sam krenuo, napravio pet koraka, a Rato za mnom viče: "Sad ovo samo ti možeš da zajebeš!" Uvijek je bio vrhunski zafrkant.

No, vratio mu je Božo Dioklecijan.

- Kada sam ga sreo one magične noći na Gripama kada sam došao s Panathinaikosom (nap.a. 1996.), bio je tu i on kao jedan od čelnika kluba. Pozdravlja me publika, emocije na visini, a govorim ja Rati: "Sad samo ti ovo možeš da zajebeš!

Izdvojeno

01. kolovoz 2020 05:11