Cijela hrvatska košarka, ali i šire, oprašta se od Petra Skansija, velikana koji nas je u ponedjeljak napustio u 78. godini.
Za legendarnog trenera svi imaju samo riječi hvale, a Toni Kukoč se u razgovoru za tportal prisjetio par anegdota koje je doživio sa Skansijem.
"Ha, ha, uvijek kada se supruga Renata i ja sjetimo toga, umiremo od smijeha. U Treviso sam stigao kad sam imao 22 godine, ali Renata je već tada stvarno super kuhala, a šjor Pero je većinu sezone živio sam jer je supruga dolazila s djecom vikendima i za vrijeme praznika. Tako sam ga nekako jedva uspio nagovoriti da dođe kod nas na večeru, ali ispao je debakl jer je Renati kada je stavljala papar u hranu pao čep i gotovo sav papar pa smo morali nekako to pokupiti iz hrane. Ukratko, Renata je pokušala spasiti jelo i uredno smo večerali. Uf, bilo je papreno, ali se činilo da se može jesti. Kada je Pero sjeo, mirno je pojeo svoje i nije rekao ni riječi. Tek drugi dan nakon treninga pitao me: 'Jesi ok? Pio sam vodu cijelu noć koliko je bila paprena ona hrana.' Kada sam mu ispričao što se dogodilo, prasnuo je u smijeh i dobacio: 'A rekao si da ti žena dobro kuha, ha? Eto, ta priča pokazuje kakav je šjor Pero bio gospodin jer nije želio uvrijediti kuharicu", rekao je Kukoč za tportal te se prisjetio još jedne anegdote.
Kukoč je ispričao da su se jednom kasno vraćali u Treviso s gostovanja i dogovor je bio da stanu u restoranu, na brzinu pojedu i da što prije dođu kući.
"Sve je u tom restoranu bilo OK dok jedan domaći dečko, Ciccio Vianini, koji je bio poznat po tome da voli puno i polako jesti, nije tražio desert. A već smo svi bili gotovi i ušli smo u autobus. Pero je bio jako ljut i podigao je glas na njega i rekao mu: 'Ciccio (Ćićo), ajde više, moramo ići. Ajde ća ti i tvoja spiza!' I Ciccio je to ispričao svojima doma tako da je sljedeći dan na trening stigla njegova majka i napala Peru jer 'nije pustio njenog sina da večera u miru'. A Pero, kakav je već zafrkant bio, mrtav-hladan rekao je: 'Gospođo, svi ljudi jedu da bi preživjeli, a vaš sin živi da bi jeo.' I svi na treningu umirali su od smijeha, a gospođa se pokupila. Eto kako je Pero rješavao najbizarnije probleme".