Giuseppe Pino Giergia, unatoč tome što će za nekoliko dana zakoračiti u sedamdeset osmu godinu života, gotovo pa svakodnevno se može vidjeti ispod obruča. Ali ne gleda košarku na Višnjiku nego - igra! I to s posebnim guštom zabija “trice”, dodaje ili juri u kontru, tako da oni koji ga promatraju sa strane mogu se jedino upitati odakle mu tolika energija!
- Nakon što su me službeno poslali u košarkašku mirovinu, za mene to nije značilo kraj, naprotiv, u početku sam najmanje pet puta tjedno odlazio u dvoranu i igrao. Sad sam malo reducirao, jer nema uvijek slobodnih termina na Višnjiku, pa je to svedeno na tri puta, međutim, uvijek je sadržajno. Ne predajem se baš lako i sve činim uz savjete mojeg dragog prijatelja dr. Marka Prenđe koji je specijalist sportske medicine i više...
- Nakon što su me službeno poslali u košarkašku mirovinu, za mene to nije značilo kraj, naprotiv, u početku sam najmanje pet puta tjedno odlazio u dvoranu i igrao. Sad sam malo reducirao, jer nema uvijek slobodnih termina na Višnjiku, pa je to svedeno na tri puta, međutim, uvijek je sadržajno. Ne predajem se baš lako i sve činim uz savjete mojeg dragog prijatelja dr. Marka Prenđe koji je specijalist sportske medicine i više...