Šibenski funcuti se, vjerovali ili ne, spremaju na navijački izlet u Milano! Ražalošćeni posrtanjem košarkaša Šibenke i nogometaša Šibenika traže utjehu u uspješnom hodu svog Šibenčanina i bivšeg hrvatskog izbornika Nevena Spahije. Navijačko-prijateljski plan je Rayan Airom poletjeti za Bergamo, pa produžiti za Milano kako bi u finalu košarkaškog doigravanja prvenstva Italije dali potporu Spahijinoj momčadi, koja se sa svojim Venezia Reyerom plasirala u završnicu.
A polufinalna pobjeda nad Virtusom iz Bologne izborena je u, blago rečeno, dramatičnoj utakmici. Kad se prepuna dvorana u Mestrama, predgrađu Venezije, kod „minus 12“ već gotovo pomirila s neuspjehom svojih ljubimaca domaći košarkaši zasuli su Bolognese serijom dalekometnim pogodaka, te nizom uspješnih skokova u napadu. Zato, konačan, ishod od 90:73 u korist „Mlečana“ zapravo vara. Ne odaje ni blizu žestoku, izjednačenu i kvalitetnu utakmicu, u kojoj su domaćini dugo plesali na rubu poraza.
- Naša momčad nikad ne odustaje. Imali smo problema s izostancima i umorom, ali što kriti, da nas krasi zajedništvo i karakter. Sudarili smo se s iznimno nadarenim košarkašima, pa ne bismo uspjeli da nismo „dali gas“ u obrani – kazivao je zadovoljno Spahija.
U idućim rečenicama kao da je imitirao hrvatskog nogometnog izbornika Zlatka Dalića rečenicama: „Moramo ostati ponizni i zadržati pravi mentalni sklop“, „U finalu moramo igrati još bolje, pogotovu, kad je riječ o šutu“.
Treba li posebno obrazložiti da je vrlo brzo Spahija pomalo bolno zašutio, suočen s datumom, što govori o 33. obljetnici pogibije njegova najboljeg prijatelja, legendarnog Dražena Petrovića!? U polufinalnoj utakmici, odigranoj u Mestrama bilo je lako uočiti poznata trenerska lica Željka Obradovića, te oca i sina Jasmina i Dina Repeše. U sastavu „Virtusa“, kad je riječ o igračima „iz regiona“, kako obično govore naši istočni susjedi, zapaženu ulogu imao je (krilni) centar Alen Smailagić, koji je umalo „sahranio“ venecijanske želje dalekometnim pogotkom u dramatičnoj završnici susreta.
Ako se vratimo početku teksta, onda valja otkriti da su Šibenčani, istina u malom broju, Spahiju bodrili i u polufinalnoj utakmici. Na tribinama su se, osim Funcuta Mučala, našli i novinar Petar, i košarkašica Petra. Mučalo se ponio kao da je na Baldekinu. Nije izdržao, a da poslije zadnjeg sučeva zvižduka ne uleti u parket i izgrli svog prijatelja Spahiju.
A misli autora ovih redaka su u tim trenucima gotovo instinktivno krenule u daleku zimu 1980.godine, kada je izuzetno jaka Jugoplastika pod vodstvom Matana Rimca u istoj dvorani nadvisili talijansku „Superghu“. U autobusu, koji nas je vraćao kući vaš novinar je, poslije raporta „Slobodnoj“, silno guštao u društvu košarkaških velikana Željka Jerkova, Damira Šolmana, Duje Krstulovića, Ivice Dukana, Ante Matulovića i ostalih. Naravno, i s, u to doba „neizbježnim“, Vinkom Bajrovićem – Capom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....