Četiri desetljeća kasnije: ovo je momčad koja je srušila Bosnu i bila najbolja na parketima tih godina

stdClass Object ( [id] => 1279905 [title] => Četiri desetljeća kasnije: ovo je momčad koja je srušila Bosnu i bila najbolja na parketima tih godina [alias] => cetiri-desetljeca-kasnije-ovo-je-momcad-koja-je-srusila-bosnu-i-bila-najbolja-na-parketima-tih-godina [catid] => 278 [published] => 1 [introtext] => [fulltext] =>

Dražen Petrović - Svaka čast svima, ali da nije bilo Dražena ne bi bilo ni sjećanja na ovu legendarnu utakmicu. Tek s 18 i po godina ‘ukrcao‘ je 40 koševa. O opjevanim slobodnim bacanjima u završnici ne treba ni trošiti riječi. Kao golobrad je pokazao kako će mu teći karijera. Vrlo brzo je prerastao Baldekin. Slijedili su europski trofeji s Cibonom i Realom. Medalje na svim natjecanjima s reprezentacijama bivše Jugoslavije i ona njemu najdraža- srebro s Hrvatskom na Olimpijadi u Barceloni. Dubok trag ostavio je i u NBA ligi. Bio bi još i dublji da nije bilo one zlokobne informacije iz Njemačke- Dražen je poginuo u prometnoj nesreći. Za Šibenčane ‘Naš mali‘. Za ostatak svijeta ‘Košarkaški Mozart‘. Jedan od najvećih ikada.

Milan Zečević - Ovaj Solinjanin nije proslavljeno košarkaško ime poput prethodnika. Međutim, spadao je u red onih zahvalnih klupskih igrača. Baš je i doveden u Šibenku da iskoči kada protivnički bekovi zatvore Dražena. Na njegovu žalost, u sezoni finala s Bosnom još uvijek nije bilo trica. Vrlo brzo nakon što je uvedeno to pravilo Zečević je dobio nadimak ‘Zeko trica‘. Naime, čovjek je bio paklen šuter. Ali, i odličan kradljivac lopti. Nisu rijetki koji tvrde da je pored Dražena izgledao kao veliki igrač. Kada je otišao iz Šibenke njegova karijera krenula je nizbrdo. Igrao je i u sinjskom Alkaru te kao trener vodio neke niželigaške klubove iz splitskog bazena.

Ivica Žurić - Ovaj rođeni Šibenčanin bio je jedini mlađi član Šibenke u utakmici s Bosnom od Dražena. Imao je 18 godina i tri mjeseca. U momčadi je bio zbog svog silnog talenta. Nisu rijetki oni koji su govorili da je talentiraniji od Dražena. Međutim, zasigurno je puno manje cijenio rad od Petrovića. Stoga, ‘Zloćo‘ nije ni približno dosegao igračke razine kao Dražen. Ipak, s Cibonom je osvojio sve što se može u Hrvatskoj. Uzeo je i broncu s Hrvatskom na Svjetskom prvenstvu 1994. u Torontu. Nakon karijere se posvetio ugostiteljstvu. I to više nego uspješno, budući da je vlasnik više renomiranih restorana u Zagrebu i Šibeniku.

Živko Ljubojević - Imali su sreće Šibenčani što je trener Cibone Mirko Novosel procijenio da mu ne treba ovaj rođeni Petrinjac koji je karijeru počeo u Sisku. Ljubojević je htio otići u skopski Rabotnički, a onda je u igru uskočila Draženova majka Biserka Petrović i signalizirala vodstvu Narančastih da ima tako jedan zanimljiv igrač. Iznimno brz za svoju visinu, veoma pouzdan i sa sjajnim osjećajem za skok.

I tako je Ljubojević završio na Baldekinu i ostao 15-ak godina u Šibeniku. Od svih igrača u toj generaciji, Ljubojević je napravio najbolju trenersku karijeru. Šibenku je vodio u najtežim ratnim danima. Potom je radio u Austriji, Sloveniji, Širokom, Kuvajtu, Bahreinu i čak 11 godina u Kini. I sada u Zagrebu čeka novi angažman premda je napunio 70 ljeta.

Bruno Petani - Nerijetko ljuti suparnici Zadar i Šibenka nekada su vrlo dobro surađivali. Primjer za to je prelazak Bruna Petanija iz Jazina na Baldekin. I to u paketu s još dvojicom Zadrana- Šuljkom i Babićem, koji su bili pomoć sjevernih susjeda Šibenčanima koji su se borili za ulazak u prvu ligu. Petani je igrao vrlo dobro baš u sezoni kada su Narančasti ulazili u elitni rang. Moka Slavnić je poprilično ‘šmekao‘ Petanija, treneri poslije njega i ne toliko. Baš kao i Đurović u sezoni kada se osvajala titula. Poslije igračke karijere, Petani se zaposlio u ‘Elektru‘, današnji HEP te živi u Šibeniku.

Sreten Đurić - Jedan od onih zbog kojih su tadašnju Šibenku neopravdano prozivali ekipom ‘fureštih‘. Na Baldekin je stigao iz OKK Beograda. Šibenčani su imali problema s registracijom ovog centra rođenog u Arilju pored Užica. Na istoj sjednici registrirali su Jarića, ali ne i Đurića. Činio je centarsku liniju s Mareljom i Macurom. Bio vrlo koristan u obrambenom smislu, a publika bi ‘poludjela‘ od sreće kada bi pogodio poneko slobodno bacanje. Danas bi rekli, imao je ‘drvenu‘ ruku. I on je postao šibenski zet, tako da gotovo svako ljeto posjeti Šibenik.

Damir Damjanić - Riječ je o domaćem momku, porijeklom iz okolice Skradina. Slovio je za najboljeg prijatelja Dražena Petrovića i proslavljenog trenera Nevena Spahije. U mlađim kategorijama slovio je kao vrlo talentiran košarkaš. Prije svega krasio ga je dobar šut, a za nešto više falio mu je pokoji centimetar... Ipak, odigrao je nekoliko sjajnih rola u utakmicama Šibenke u nezaboravnim sezonama tadašnjeg Kupa Radivoja Koraća u kojima su Narančasti dvaput gubili u finalima od francuskog Limogesa. Na početku Domovinskog rata, Damjanić je odselio u Banja Luku. Tamo se bavio- glazbom! Postao je solist ‘Jandrinog jata‘, sastava na čijem su repertoaru i pjesme koje nostalgično govore o SAO Krajini.

Branko Macura - Za razliku od Petanija, njegov dolazak na Baldekin bio je plod dobre suradnje Šibenke i Jugoplastike iz koje ‘Macko‘ stigao u narančasto društvo. Na njegovom dolasku inzistirao je Slavnić, pa je u paketu doveo još jednog igrača ‘Žutih‘- Peru Vučicu. Macura je prihvatio Šibenku kao svoj klub, i dan danas održava kontakt sa suigračima i svima koji su sudjelovali u rastu Šibenke. Nije se bavio trenerskim poslom, ali se nakon Šibenke vratio u Jugoplastiku gdje je bio član Stručno-tehničke komisije u vrijeme najvećih uspjeha Žutih- osvajanja trostruke titule prvaka Europe. I poslije igranja u Šibenki, ostao je profesionalno vezan za Šibenik budući da je radio kao trgovački putnik za šibensku tvrtku ‘Vinoplod Vinarija‘. O njegovim igračkim kvalitetama dovoljno govori podatak da je bio juniorski prvak Europe ‘72. u društvu Kićanovića, Delibašića, Jerkova...

Željko Marelja - Kapetan. Ta jedna riječ najbolje oslikava ulogu koju je ‘Maki‘ imao u šampionskoj momčadi Šibenke. Ili, korisniji za dobru atmosferu, nego u onim klasičnim košarkaškim zadaćama. Dražen ga je zvao ‘ćaća‘. Jer, Marelja ga je očinski štitio uvijek kada bi upadao u mladenačke problemčiće. Uz sve to, Marelja je bio jedan od trojice članova centarske linije, tako da se ne smije zanemariti ni ono što je davao na parketu.

I Marelja je šibenski zet, supruga mu je liječnica iz Prvić Luke. Isto kao i Macura, radio je u šibenskoj ‘Vinoplod Vnariji‘. Kao trener je radio u Školi košarke ‘Dražen Petrović‘. I danas živi u Šibeniku. Sin Jure nekada je bio pouzdani centar niza vaterpolskih klubova, a danas je nadareni trener splitskog Jadrana i pomoćnik trofejnog izbornika Ivice Tucka.

Predrag Šarić - Odličan šuter, sjajan skakač, silno borben i uvijek pouzdan. ‘Šiši‘ je, uz Dražena i Ivici Žurića, nedvojbeno napravio najbolju košarkašku karijeru od svih Šibenčana koji su sudjelovali u famoznoj utakmici s Bosnom. Praktički cijelu svoju igračku karijeru posvetio je Baldekinu. Tek pred kraj je otišao u Zadar, a potom i u Pulu. Međutim, opet se skrasio u svom rodnom Šibeniku gdje i danas živi. Vrijedan na terenu, takav je i u privatnom životu. Nakon karijere pokrenuo je privatni biznis, bavi se prijevozničkim poslovima i to vrlo uspješno. Njegova obitelj je sportska od glave do pete. Supruga Veselinka, nekadašnja je igračica šibenskog ‘Elemesa‘. Sin Dario je NBA igrač, a kći Dana još uvijek igra za ŽKK Šibenik.

Srećko Jarić - Nisu rijetki koji za njega kažu da je bio jedan od najmaštovitijih igrača lige. Ili, playmaker ispred svog vremena. Jedan od onih koji vide sve na parketu. Osim što je bio sjajan razigravač, Jarić je bio rijetko viđen kradljivac lopti. On 32, Dražen 18. Reklo bi se - Draženov otac na parketu. Zajedljivi ističu - uz Jarića i Moku Slavnića Draženu je sve bilo kao na pladnju. Jarić je u Šibenik došao iz OKK Beograda kao prekaljen igrač. Na Baldekin se vratio još jednom, u poznim igračkim godinama. Vjerojatno za to zasluge ima i njegova supruga, koja je pogađate - iz Šibenika. Dakle, još jedan iz plejade šibenskih zetova.

Sin Marko imao je i NBA karijeru. Premda je poznatiji kao suprug super modela Adriane Lima. Srećko se nikada nije bavio trenerskim poslom:

- To je pretežak posao. A morao bih i da vodim 12 ‘luđaka‘- kazivao je na tu temu Jarić.

Vlado Đurović, trener: Klupu Šibenke preuzeo je poslije Faruka Kulenovića. Na Baldekin je stigao iz Beograda. U njegovom dolasku posredovao je poznati košarkaški sudac Zoran Grbac. Ostao je u Šibeniku i sezonu nakon što je Dražen otišao u Cibonu. Zanimljivo, u toj sezoni Šibenka je dvaput ‘tukla‘ Bosnu.

Nakon Baldekina imao je angažman u Budućnosti, ali ‘zvijezde‘ je dotaknuo u Zadru gdje je u spektakularnoj majstorici u Zagrebu ‘skinuo‘ strašnu Cibonu i donio titulu u Jazine. Silno uspješan je bio i u Crvenoj Zvezdi, ali preko Partizana se nije moglo. Radio je i u Grčkoj, Belgiji...

Još uvijek je povremeno angažiran u košarkaškom kampu Saveza Srbije na Zlatiboru. Također, povremeno radi i kao stručni komentator na srpskim TV postajama.