Virusom košarke “zarazio” se krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća. Kad je, rečeno rječnikom aktualne pandemije, koncentracija tog virusa u zraku bila najveća. Odrastati u to vrijeme u Splitu, preciznije u Spinutu, značilo je riskirati neizlječivu košarkašku infišaciju. Iako je tada bio klinac, pamti najveće dane Jugoplastike Tonija Kukoča i Dina Rađe, Cibonu s Draženom Petrovićem...
Otud valjda i tolika predanost i strastvenost, jer kad vodi utakmicu, Ante Nazor i sam “igra”, štono bi se reklo, “unutra je sto posto” na svakoj utakmici. Na rubu linije auta, suci bi sigurno rekli - na rubu tehničke.
Gledajući sa strane, netko će možda reći - ovaj se previše nervira, puno se, brate, dere na time-outima, baš kao što je sam sebi nekim iskrenim javnim istupim...