Livaja jedan, za tri boda vrijedan, što bi Hajduk bez Marka... Bio je daleko najbolji, k tome i strijelac. A dobro je rekao Gattuso, svaka će vam biti ovakva utakmica, ljuto mrvljenje i naprezanje, premda Hajduk pokazuje boljitak u igri i u odnosu na početak sezone napreduje. Sporo, ali sigurno. Zasluženo je pobijedio. Sigurna oklada na utakmice Gattusova Hajduka je - manje od tri gola!
Kako bi se to reporterskim stereotipom kazalo, od početka je to bio sudar više-manje dva ravnopravna protivnika, ali je vremenom Hajduk pretezao susret na svoju stranu.
Hajduk je stiskao i upirao, davio Osječane, koji su pak bili jalovi, Osječanima je baš nedostajao završni pas. Osijek je dobro parirao u izlasku prema centru, u čuvanju lopte, nije imao obranaški pristup, ali mu je nedostajala ona – za protivnike pogubna - Mierez-dimenzija kojom bi protivničke stopere rečeni prodani centarfor (i želja Nikole Kalinića) vezivao u čvor/grop.
I Hajduk je dominirao, sve do zaslužene mini-pobjede, uz maksi tri boda!
„Bijeli”, odnosno Gennaro Gattuso iznenadili su sastavom utoliko što se u postavi umjesto vremešnog Trajkovskog našao poleterac Durdov i to je bila dobrodošla novost, premda šmekera Aleksandra Makedonskog ne valja zauvijek otpisati. Ali, neka je Durdov zaigrao od početka i samo je to bilo pogrešno u najavi, 10 od 11 elemenata mister Rina bilo je kvalitetno naciljano.
U drugom poluvremenu ono glavno
Durdov je nastupom ujedno odagnao nedavne zloguke prognoze da će zbog viroze i visoke temperature duže odsustvovati, evo se ekspresno oporavio kako se to regenerira mladi organizam.
S dva-tri fjoreta, driblinga po desnom krilu nagnao je publiku da mu plješće, neki su se i digli na noge da ga pozdrave, Durdov je – uz pokušaje notornog Livaje – najbolje što smo vidjeli od Hajduka u prvom dijelu. A onda je početkom nastavka baš s Trajkovskim Durdov izmijenio štafetu, možda je načet i nespreman za duže i žuti karton je donio u dotu iz prvog poluvremena i sve je to bio razlog da ga se izvadi iz igre u 49. minuti...
Tek tada se odvilo ono glavno, a to je da su Hajduku na incijativu i ukupno opasniju igru potekli konačno i golovi, Livaja je takoreći sam sebi asistirao u prodoru prema Malenici (uz malu pomoć Pukštasa) i jedan na jedan kontra vratara bio je neumoljiv, a drugi gol, Pukštasa glavom, negirali su suci zbog milimetarskog ofsajda. Proučili i dokučili, nije gol... Taman je Pukštas zabio s druge stative glavom (na slobodni udarac, centaršut Rakitića), to mu je specijalitet, no ništa od pogotka.
Premda je bilo uzbuđenja, rezultat se nije mijenja sve do kraja.
Biuk pod komandom
Vrijedi notirati da su se prije utakmice igrači Hajduka slikali s majicama s brojem 44, u znak podrške Mariju Vuškoviću koji se našao usred dopinškog skandala koji ga potresa i ne da mu igrat još dvije godine, a treba reći i to da pojava Osijeka s mađarskim kapitalom uvijek nagoni Torcidu da znakovito pjeva „ustani bane, Jelačiću, Hrvatska te zove...” Što je već odavna dio folklora... Kome nije jasno, ban Josip Jelačić bio je svojedobno zakleti protivnik tzv. „mađarona”, a bez obzira što ta povijesna činjenica nema veze s današnjim okolnostima, gušt im je pjevati, pa eto, barem nije verbalni delikt...
I još, u postavi su se našli povratnici Dajaku i Benrahou, no treba reći da to nije neki ajmo reć salto mortale Hajdukove kadrovske politike, nego se rečeni dvojac naprosto nije prodao, pa da ne bi dali Hajduka na sud UEFA i tužakali kako im ne daju trenirati, a oni su pod ugovorom i da smanje štetu „bijeli” su ih jednostavno vratili pod zastavu. A trener Gattuso (koji ih ranije nije vidio, njih je sa strane stavio Kalinić) u njima pronalazi zanimljiv materijal.
K tome, Stipe Biuk je bio u loži s agentom Dženisom Mujičićem i u nedjelju je već pod komandom mister Rina.
Anton Matković u redovima Osijeka, zbog kojeg zavrćemo uši Hajdukovim skautima, ostao je ovaj put veliki dužnik poljudske scene.