Nedjeljna prvenstvena utakmica s Osijekom na Poljudu dočekana je kao međustanica na putu do uzvrata play offa Konferencijske lige s Rakowom, nužna "smetnja" između dva sraza s Poljacima koja bi Bijelima mogla nakon 16 godina napokon donijeti jesen u Europi. Takav je osjećaj bio i pri pogledu na tribine. Makar je Torcida opet bila na visini zadatka, raspjevana, a i ostali navijači grlati, ipak je posjeta Poljudu ukupno bila osjetno manja nego u četvrtak kontra Poljaka. Tada je na Poljudu bilo nešto više od 25 tisuća gledatelja.
Ponovno je kao nekakav ritual, maltene već i tradicija u posljednje vrijeme, postalo iščekivanje kako će navijači na Poljudu prije početka susreta reagirati na spomen imena trenera Gonzala Garcije. Otkad je potpuno zakuhalo na relaciji između njega i kapetana Marka Livaje, a pogotovo otkad je miljenik navijača zbog nediscipline potjeran s ovoljetnih inozemnih priprema, urugvajski stručnjak je na piku velikog dijela navijača. Zviždi mu se prije svake utakmice na Poljudu. U zadnje vrijeme to je činilo se malo popustilo, ali i dalje je to ukupno poprilično bizarna, apsurdna situacija.
Ovaj put na spomen Garcijinog imena bila je to kombinacija povremenih zvižduka i nekakvog stidljivog pojedinačnog pljeska. Nekakav je to bio doček baš "ni vamo, ni tamo". Nisu to bili baš gromoglasni zvižduci kao u počecima kada se ova bolesna situacija tek izrodila, ali i nadalje Garcia nije baš najomiljeniji lik u srcima mnogih kojima je bijela boja pod kožom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....