StoryEditor
Hajdukpomoćni treneri Hajduka

Upoznajte 'Tri kralja', ljude od najvećeg povjerenja Siniše Oreščanina

30. siječnja 2019. - 14:09

U Siniše Oreščanina, trenera Hajduka, trojica su pomoćnika, kao tri kralja, a tko je od njih zadužen da mu nosi mirise, zlato i tamjan?

Možda vam na prvi pogled izgleda kako su 53 hajduka na pripremama u Turskoj bila obilat pogon, ali svatko ima svoj zadatak, svoj mikro-kozmos djelokruga da stvori skladnu cjelinu.

To je tako u modernom nogometu/sportu, disperzirane su obveze i nema veze jesi li na ljestvici šesti ili tko zna koji. Jesmo li vam ispričali da su ekstra-hoteli u Antalyji bili prepuni domicilnih – trećeligaša... Što kažete na to? Tih klubova nema ni u ponudi kladionice, a uživali su Antalyji/Beleku.

Skrenuli smo malo s teme, dakle Goran Rosanda, Marijan Budimir i Ivan Damjanović ono su što su nekad Stanko Poklepović i Vojo Kačić bili Tomislavu Iviću.

Red je da ih predstavimo, jer o njima javnost ne zna puno, a i sad su tek izronili na veliku scenu, zajedno sa šefom Oreščaninom.

Goran Rosanda – nominalno je prvi pomoćnik, desna ruka trenera:

- S Oreščaninom sam točno osam godina, prošli smo razne klubove... Dakle, ja sam rođen 6. prosinca 1988. godine u Puli i 16 godina je Siks (tako svi bliski zovu šefa trenera) stariji od mene. Igrao sam malo u Puli, Staro češko ili kako li se tada zvalo, ali sam nakon omladinskog staža iz Pule krenuo na Kineziologiju u Zagreb. Tu sam se upoznao s Oreščaninom i dijeli nas ista strast prema nogometu, proučavanju taktike... Radio sam s njim, da, najprije u Dinamu, onda smo išli zajedno u Al Nasr u Saudijsku Arabiju i kad je gospodin Oreščanin pozvan u Hajduk poveo je i mene. Tu sam dvije i pol godine, najprije u kadetima sam mu bio pomoćnik, pa u drugoj momčadi i sad je ovo kao neka normalna stepenica napretka.

Bio je u Puli Gianni Rossanda, zar ne...

- E, to nema veze sa mnom. Nismo nikakav rod, njegovo se prezime piše sa dva s, ja sam s jednim s. Rosanda, molim vas.

Kako biste opisali svoj djelokrug rada, vi ste taktičar na bijelom brodu? Navigator? U vas su kanoćal i sekstant?

- U mojim rukama su plan igre i pripreme utakmica, zajednički slažemo treninge i onda komentiramo što je bilo dobro, a što nije. Pripremam i taktiku. Koji sustav preferiramo? Ne vjerujemo u sustave, mogu reći jedino da nikad nećemo igrati s petoricom u zadnjem redu, jer onda jedan fali u polju. Sustavi su "passe"... Mi smo skloni pressingu, visokom napadanju, oduzimanju lopte. Dobro je što smo došli svi do prve momčadi korak po korak, recimo da iz kadeta još pratimo momke kao što su Palaversa, Šego, Vušković i Blagaić. Imaju kontinuitet s nama. Skrenuo bih pažnju na Blagaića, strašno zanimljiv mladić.

Kome ste bliski, neke klubove i trenere da izdvojite?

- Ovako, dakle: Manchester City, Red Bull Salzburg, Borussia Dortmund i Liverpool ove godine, to je ono što nam se sviđa. Na primjer, nisu City i Liverpool toliko slični, baš kao što nisu  slični Guardiola i Klopp, ali zajednička im je kvalitetna pozicijska igra. To je to čemu se i mi želimo posvetiti. Najzanimljivije nam je kod njih kako igrači razvijaju dinamiku kretanja u fazi napada.

Mogli bismo s Rosandom razviti nogometnu ploču na stolu i razglabati, igrati se kao sa šahovskim figurama, sav je u toj priči potkovan stručnim izrazima, pa poentira:

- S Oreščaninom smo kompatibilni, nas trojica smo mu dodana vrijednost i naš rad, to je već dobro uhodana timska špranca.

Ima UEFA A licenciju i nastavlja školovanje.

Marijan Budimir – splitsko je dite, kako kaže za sebe, ako je Rosanda taktičar, on je – pomoćnik. Nadovezuje se na Rosandin rad, priča nam Budimir:

- Ja sam osam godina stariji od Rosande, imam UEFA PRO licenciju... Rođen sam 19. listopada 1980. i bio sam u juniorima Hajduka u generaciji Mate Bilića, Andrića, Radeljića... Pa u Udineseu, u Celju, Inter Zaprešiću. Da, ja sam suprug od nogometne sutkinje Vesne, vrlo uspješne sutkinje, ali napišite da je ona moja žena, a ne ja njen suprug - smije se, šali se Marijan i dodaje:

- Uz Oreščanina sam i ja već neko vrijeme, sa Siksom imamo svi nadasve prijateljski odnos. Ja sam zadužen za prekide, analiza prekida u obrani i napadu. Kad Damjanović sve to izreže na snimkama, onda mi to raščlanjujemo. Ili kad nešto treba pokazati na treningu, onda sam ja demonstrator.

Shvatili smo, Goran slaže taktiku, Ivan reže snimke, a Marijan vodi računa o prekidima i na treningu pokazuje s balunom.

- Ja bih dodao da su kroz mlađe uzraste s nama bili i Bradarić, Nejašimić, Teklić, Batarelo... Pričam o kontinuitetu.

Ivan Damjanović - najmlađi je od njih, rođen 2. studenoga u Osijeku. On je video-analitičar i zanimljiva je i njegova priča. U Hajduku su svojedobno tražili natječajem volontera-apsolventa s Kineziologije koji bi se bavio video-analizom treninga i utakmica i od prispjelih molbi odabrali su Damjanovića. Sad je Ivan stekao i ugovor, bio je i u Turskoj s njima, član stožera. Najprikladniji kadar. Nego, otkud Osječanin...?

- Moj stric živi u Podstrani, a i brat mi je tako došao u Split studirati Kineziologiju, pa i ja. Naprosto, blizak sam Splitu, volim ga i želio sam tu doći studirati. Kad je objavljen natječaj u Hajduku javio sam se i eto me...

A vi i nogomet?

- Igrao sam u mlađim uzrastima Osijeka, Dino Špehar, Josip Mišić, Zoran Arsenić, Benedik Mioč, Dino Perić što je sad u Dinamu, bili su mi suigrači. Ja sam se brzo nakon juniora okrenuo sasvim studiranju. Nogometa.

Dogurao je do nacionalne A licencije, sve je ostalo povijest. Srodio se s Oreščaninom i družinom:

- Došao je, uči brzo, on zna što treba izdvojiti iz snimke utakmice i treninga, to nam servira. Pomaže nam, zato je i doveden – pokroviteljski će Rosanda o kolegi.

To je stožer "bijelih", tri kralja Siniše Oreščanina.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

26. rujan 2020 17:00