Livaja je heroj grada, rekao je trener Hajduka Garcia u Osijeku i odmah otklonio iole sumnje da bi njihov odnos mogao biti hrapav.
A već se o tome pomalo šuškalo, nagađalo, u stilu Livaji ne odgovara nova, drugačija igra “bijelih” u kojoj nije usamljeni jahač u napadu, nego često treba djelovati, izvlačiti se sa strane, na krilo. I morao bi, trebao bi više trčati, nuditi se, surađivati. S Gattusom je ranije imao idiličan odnos, momčad je radila za njega. Kod Gattusa je bio smršavio i prionuo radu, a nije li se sad opet malo nadebljao, tko zna kako trenira, pa me sve teže pada trka i onda grinta, gestikulira? Šta se s Ćaćom dešava, hoće li uopće nastupiti na Opus Areni?!
Veći od kluba?
Nova eksplozija Livaje, gol i asistencija u Osijeku, užežin mu 32. rođendana otklonila je dvojbe: zabio je i trčao radosno svima u zagrljaj. Livaja je bio i ostao heroj Hajduka i grada! Dovoljno je bilo da se probudi u Osijeku i eto nas opet u središtu euforije, Hajdukovo božanstvo vratilo se na tron.
Livaja, ne pišemo prvi put, Hajdukov je “croce e delizia”, što bi rekli Talijani, križ i slador, tegoba i uživancija. Hajdukov Maradona. Koji put je teško s njim, ali bez njega se ne može.
Samo je 20 posto tegobe kad se pitamo može li on još više, a da može ne bi onda igrao u Hajduku nego bi se lomio po Europama, a s druge strane 80 je posto sladora, šećera, užitka.
Jer, što je Hajduk bez Livaje? Pada nam na pamet otrcana već usporedba s filmom i scenarijom kolege Ante Tomića “Što je muškarac bez brkova...” Tako je i Hajduk već četiri i pol godine kad ostane načas bez Livaje samo vlastita sjena. S Livajom dobiva konture momčadi koja doduše ne prolazi na europskoj sceni, ali se s petog mjesta uspela i vratila u borbu za vrh i osvojila dva kupa. Nemojmo to zaboraviti ni podcijeniti. Uspela se uz sami vrh, mada sjesti na vrh još nije uspjela.
Koji put (nam) smeta što je Livaja postao veći od kluba, baš poput Maradone u Napoliju i Napulju, ali takvi smo, južnjaci, a malo je autoriteta tipa Tita Kirigina ili Lukše Jakobušića koji bi u takvom okruženju odnose znali stavit u zadane okvire...
Bilo je to prije pet ljeta, donio nam je Feđa slike s Jadranove skaline i rekao dolje ti Livaja igra svaki dan, dolje je spektakl, nazvat će te Sina.
Feđa je Klarić, legendarni fotoreporter, a Sina naš stari drug, prijatelj, radnik iz nekoć tv-servisa Rate Tvrdića, Siniša Brzović, legendaran u kružoku skaline i maloga baluna.
- Daj, napravi intervju s Livajom, ima volje vratit se u Hajduk. Najavi to, pogodit ćeš, Livaja se vraća da Hajduku vrati titulu prvaka – zamolio je Sina.
Pokazao veličinu
Tada je Livaja bio još u AEK-u i glavu nam je te sezone punio danas na žalost pokojni Željko Mijač, rodbinski vezan s Livajinom familijom o tome kako Marko igra fantastično u Grčkoj, kako je Bog u Ateni, nogometni Zeus i kako bi Hajduku došao kao melem na rane, Hajduku tada petoplasiranom. A otišao je kao junior, bez službenog nastupa za Hajduk te zime 2010. i razmišlja o povratku evo deset godina od bijega.
Nagovoreni predložili smo intervju i sami nesigurni u tu ideju, hm, Livaja, a vidit ćemo, ako bude prostora, a di igra i kako igra, a štajaznam, probat ćemo...
- Ali Feđa je napravio famozne slike! – bio je pobjednički adut.
Nakon tog intervjua, a urednik Marko Bilić je dao famozan prostor, umišljamo si, kako bi se reklo, sve ostalo je - povijest. Prije pet ljeta...
Potom će se dogoditi oštar sukob u Hajduku, razišli su se predsjednik Jakobušić i najbolji igrač Mijo Caktaš, rastali su se “na pasja kola”. Sjeća li se još netko Caktaša?
Da nadoknadi manjak velikana Jakobušić se kao pijan plota latio ideje da vrati Livaju. Baš kao što je kasnije i Perišića uspio vratit.
- Dođi, na pola godine, samo dođi, pa ćeš otići kad zaželiš – nagovarao ga je.
Prijelazni rok je skoro istekao, a Livaja je u zadnji čas razvrgao ugovor s AEK-om i došao.
- Evo ti, uzmi Caktaševu “desetku”.
- A ne, Mijo je još u kadru prve momčadi, neka je na tribinama, ne bi bilo fair. Uzet ću 11 – rekao je Livaja i tim potezom pokazao sve poštenje koje ga krasi u duši, pa neka koji put mislimo da previše igra na karte ili trenira manje nego što bi trebao ili previše voli taj vražji Zvončac i prvenstvo svita u balunu na skalinu.
Fali samo jedno
Na ljeto je uzeo 10, a dalje vam nema smisla prepričavati. Kao u svakoj familiji dogode se i trzavice, njegova Iris zažalila je za smjenom predsjednika Lukše, k tome smo dvaput barem pomislili, lanjskog, a i ovog ljeta da je možda kucnuo trenutak rastanka s Hajdukom.
Sijevnu klikabilne ankete: mislite li, jeste li za to da je vrijeme da Livaja ode?
Kako da ne... Livaja ostaje, ide dalje, učinak u četiri i pol godine je impozantan, ali zna i on da posao nije dovršio. Fali još titula prvaka najavljena u ljeto 2020. godine.
Križ i slador. Maradona. Veći od kluba. Božanstvo. I to ne valja, nije dobro. Ali često bude tako. U toj Livajomaniji mediteranski živimo, u amplitudama ushita i gorčine, kao da na teatarskim daskama gledamo “Čovik, zvir i kripost” ili “Šjora Filu”.
Kako rekosmo iz Osijeka: čarolija Livaje, Čarolivaja. I neka traje. Neka nađe suživot s novom igrom i trenerom.
Rođendan mu je, pa neka tekst bude sladunjav, slatkorječiv. Međutim, ovo je nadasve naše viđenje minule četiri i pol godine otkad Livaja, kao Hajdukov Sizif gura kuglu na šampionski vrh.
Iz Osijeka je poslao jasnu poruku. Pokušat će opet. Sve dok ne uspije.
I ne, ne treba klikabilna anketa treba li Livaja otić. Livaja ostaje. Do kraja...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....