Hajduk je kontra Dinama igrao s momčadi bez Splićana, Dalmatinaca. U početnoj postavi, pa ni poslije među zamjenama, onim igračima koji su ulazili u igru, nije bilo ‘domaće’ dice.
Ako u tu kategoriji svrstavamo samo igrače iz splitskog ili šireg dalmatinskog bazena. Osim ako se ne računaju mladići koji su ipak kao dio dopunske selekcije prošli ili takli mlađe kategorije ‘bijelih’, poput U21 hrvatskog reprezentativca Nike Sigura ipak rođenog u Kanadi ili Amerikanca litavskog porijekla Rokasa Pukštasa.
Lučić – Sigur (Moufi), Šarlija, Ferro, Melnjak – Pukštas (Odjidja-Ofoe), Krovinović – Dolček (Čuić), Benrahou, Dajaku (Sahiti) – Mlakar. To je bila momčad Hajduka u 0:1 porazu od najvećeg rivala u SuperSport Superkupu. Nije bilo nikoga rođenog južnije od Svetog Roka.
Tako se ‘namistilo’
Već smo sličnu situaciju imali i na pripremama. Spletom okolnosti tako se poklopilo i u prvoj službenoj utakmici sezone. Nije bilo kažnjenog Hajdukovog talismana Marka Livaje. Još se nisu poslije dugih pauza uslijed teških ozljeda posve vratili Josip Elez i Lovre Kalinić. Luka Vušković je pred transferom u inozemstvo. Ovog ljeta otišao je Nikola Kalinić... I eto, ispalo je ovako.
Filip Čuić je unatoč mjestu rođenja (Split) ipak iz (okolice) Tomislavgrada, vratar Ivan Lučić je rođen u Beču, Filip Krovinović je hajdukovac iz Petrinje, Ivan Dolček iz Koprivnice... A prigodu s klupe nisu dobili Roko Brajković, Ivan Ćubelić... No, trener Ivan Leko, Splićanin, je na teren poslao uglavnom svoje najjače raspoložive snage. Nogomet je odavno postao globalan, mada nam ovakve stvari uvijek bodu oči.
Mnogi će sigurno zapitati što je s juniorima viceprvacima Europe. Zaključiti kako među njima sigurno ima boljeg štofa od inozemnih igrača koji stižu slobodnih papira i tek se trebaju pokazati jesu li pojačanja ili prinove. No, jesu li ti momci spremni uskočiti odmah u kopačke prvotimaca Hajduka i pratiti visoke ambicije? Ne zaboravimo, trojica su već neko vrijeme debelo unutra. Spomenuti Vušković koji je već nažalost na odlasku, Pukštas i Sigur. Kao da je malo da su tri juniora već prošle polusezone postali gotovo pa standardni članovi seniorske početne postave. Ne mogu svi odjednom ući u seniore, niti imaju takvu kvalitetu. Zato su već neki usmjereni na posudbe. Ali samo vrijeme će pokazati tko je u pravu.
Boli nas Mate
No, opet boli što je derbi presudio Martin Baturina, Splićanin, bivši član mlađih kategorija Hajduka i sin nekadašnjeg napadača ‘bijelih’ Mate. Što je u prvih 11 Dinamo imao i Zadranina Dominika Livakovića, Metkovca Bruna Petkovića, Šibenčanina Marka Bulata, još jednog sina bivšeg igrača Hajduka. Ukupno čak četiri Dalmatinca. No, sve je njih Dinamo masno platio. Baturinu u dopunskoj selekciji via RNK Splita, Livakovića je doveo u transferu iz Zagreba, Petkovića iz Italije, Bulata lijepo platio Šibeniku. To je ono kada se kaže da je nogomet sport u kojem se plodovi rada, ulaganja vide na duge staze. Baturinu Hajduk nije uspio zadržati, a preostalu trojicu je Dinamo prema Transfermarktu platio odnosno u njih uložio, riskirao ukupno oko četiri milijuna eura.
A onda su kada je već završavala ceremonija dodjele trofeja na Maksimiru Bad Blue Boysi opet zapjevali pjesmu Mladena Grdovića i Bepa Matešića koju već dugo ‘kradu’ i, kao i uvijek malo promijenili refren.
- Za Dinamo dao bih sve...
Dinamo je dao sve, milijune za igrače. Neke stvari su postale jasnije kroz tu pjesmu. A prije toga su Boysi pjevali i ono:
- Sve za ljubav što triba je žena, čovik i more...
Kakvi apsurdi najvećeg hrvatskog derbija. Sve je kod Dinama i Hajduka nekako naopako. Neki bi rekli zlo i naopako.•