Hajduktemeljite promjene

Tudor je danas pokazao jasnu ideju: analiziramo ključne točke novog Hajdukovog sustava i o čemu će ovisiti njegova uspješnost

Piše Antonio Juričić
14. siječanj 2020. - 20:43
Split, 050120. Veceras je na splitskom Poljudu novi trener Hajduka Igor Tudor zapoceo s pripremama momcadi za predstojeci dio sezone te je nakon vjezbi u teretani trening nastavljen na travnjaku. Na fotografiji: novi trener Hajduka Igor Tudor s pomocnikom Juricom Vucko.Paun Paunović/Arhiva/Hanza Media
rgx time: 5.4836273193359E-5

Hajduk se nalazi na pripremama u turskom Beleku, a danas su Bijeli odigrali i prvu od četiri planirane prijateljske utakmice. Tudor je već od prvog dana odlučio staviti veliki naglasak na taktiku, što nije nimalo čudno ako uzmemo u obzir da je novi trener Bijelih najavio kako će u nadolazećem dijelu sezone igrati u sustavu 3-5-2, što je uvelike drugačije od onoga koji je koristio Damir Burić. Naravno, sustav sam po sebi ne znači previše, no daje nam okvirnu ideju koje bi uloge unutar momčadi igrači trebali imati.

Utakmica sa švicarskim Grasshopperom dala nam je obrise kako bi novi Tudorov Hajduk trebao izgledati, a iako su Bijeli igrali s promiješanim sastavom, ideja novog trenera bila je jasna. Na papiru je to izgledalo kao 3-4-1-2, s Bradarićem kao centralnim stoperom koji ima glavnu ulogu u iznošenju lopte iz zadnje linije, što je ono na čemu će Tudor inzistirati.

S obzirom na to da je u pitanju nimalo lagani segment izgradnje napada i nešto čemu Burić nije pridavao puno pažnje, trebat će vremena dok sve ne sjedne na svoje mjesto i Bijeli budu u stanju to raditi uz minimalan rizik.

Bradarić u obrani znači da će se u veznom redu najvjerojatnije naći mjesta i za Darka Nejašmića, a s obzirom na to da su svi Hajdukovi najbolji napadači prvenstveno naviknuti tražiti širinu i prostor, za očekivati je da će Caktaš (danas u prvom poluvremenu Blagaić) imati dosta ofenzivnu ulogu. No, Bijeli bi i dalje za ovakav sustav trebali dovesti jednog klasičnijeg centralnog napadača.

Hajduk će biti dominantna momčad u većini susreta HNL-a, stoga možemo očekivati da će Tudor često posezati za ovakvom raspodjelom uloga, a Filip Bradarić bit će jedan od ključnih igrača. Bradarić je najiskusniji član ove momčadi i što je najvažnije za Tudorovu ideju - taktički discipliniran.

To je pokazao još u Rijeci, kada je bio jedan od glavnih igrača Kekove šampionske momčadi koji je davao stabilnost veznom redu, ali i cijeloj ekipi. I ne samo to, momčad s nominalno četiri veznjaka na terenu davat će mogućnost Tudoru da bez većeg utjecaja na koncept mijenja uloge igrača i bez problema u tijeku utakmice 'izvuče' Bradarića u vezni red i dodatno ograniči bekove ako to bude smatrao potrebnim.

Na prvu, to zvuči kao Burićevi eksperimenti s prekrcavanjem sredine defenzivno orijentiranim veznjacima, ali kao što smo već rekli, ključne su uloge igrača, a ne njihov 'položaj u prostoru'.

Jedna od najvažnijih stvari bit će i sposobnost bekova da u kontinuitetu točno obavljaju taktičke zadatke. Oni će biti ti koji će momčadi davati širinu, jer krila u pravom smislu riječi neće postojati, iako možemo očekivati izvlačenje Jaira i Eduoka u širinu, kao što je to danas bio slučaj. Juranović i Čolina, ali i Dolček koji prirodno i jest ofenzivnije orijentacije, pokazali su da mogu doprinijeti u fazi napada, ali sada će biti suočeni s još težim zadatkom u kojem će oni biti fokalne točke napada protiv momčadi koje će zgusnuto braniti centralne dijelove terena.

Također, morat će biti još odgovorniji s loptom u nogama i pravovremeni u obrambenoj tranziciji, jer neće više imati potporu krilnog igrača. Ne samo zbog konceptualnih postavki, već i zbog toga što je Tudor najavio napadačku igru, a protiv Grasshoppera smo mogli vidjeti da je momčad nerijetko kontre branila sa samo sedam igrača, dok bi trojica ostajala visoko.

3-5-2, 3-4-1-2 ili kako god to želite nazvati, jedan je od sustava koji pružaju najviše opcija u fazi napada i koji može biti iznimno opasan kada je dobro organiziran, ali da bi isfunkcionirao, svaki igrač mora biti taktički discipliniran. Zbog zgusnute sredine, veznjaci trebaju znati točno što im je činiti u svakom datom trenutku, a njihova međusobna komunikacija mora biti na visokoj razini, pogotovo u fazi obrane.

Jedna stvar također je upala u oko, a to je bio dobro organizirani visoki presing, nešto što odavno nismo vidjeli od Hajdukove momčadi. Točno definirane kretnje svih igrača nerijetko bi natjerale protivnika na ispucavanje lopte, ali kada bi se probile prve dvije linije, došlo bi do malih problema. To je razumljivo ako uzmemo u obzir da je ovo tek prva utakmica i da je u prvom poluvremenom poziciju lijevog stopera okupirao mladi Stipe Radić, ali otkrio je jedan od glavnih problema ovog sustava - ranjivost bočnih pozicija.

Bekovi će stajati visoko, stoga će svaki gubitak lopte koji će rezultirati protivničkim protunapadom predstavljati potencijalnu opasnost za gol Bijelih. Razlog tome je to što stoperski trojac neće smjeti ići na pokrivanje širine nauštrb kompaktnosti, barem neorganizirano. Stoga će, bez obzira na Bradarića koji će im čuvati leđa, Ismajli i Simić imati čak i teži zadatak u kontekstu pozicioniranja. No, ako će igra funkcionirati u fazi napada, obrana će imati vremena usavršiti se i greške neće biti toliko skupe.

Što se tiče susreta s jačim protivnicima, ali i s momčadima čija filozofija igre može naštetiti takvim postavkama (kao što je primjerice Gorica), ne bi trebao biti problem ubaciti trećeg 'pravog' stopera i osloboditi Bradarića dijela obrambenih zadataka. Tada bi sustav djelovao više kao onaj 'klasični' 3-5-2, a momčad bi se manje izlagala u fazi napada.

Igor Tudor ima ideju, samo je pitanje hoće li je uspjeti nametnuti momčadi u punom smislu riječi i hoće li igrači imati kvalitete za izvršiti je. No, možemo očekivati težnju pozitivnom nogometu i traženje balansa između igre i rezultata, što je važno za momčad koja će cijeli drugi dio sezone igrati praktički bez nade za napad na prvo mjesto.

#HAJDUK#IGOR TUDOR