Hajdukov poraz od Lokomotive slobodno se može nazvati pomalo bizarnim, jer zaista je nesvakidašnje da Bijeli na Poljudu prime četiri pogotka, da se još jedan poništi zbog zaleđa, a da se od toga dogode dva praktički identična pogotka i padnu u razmaku od samo četiri minute. Ali nakon "gore ne može" utakmice protiv Rijeke i rijetko viđeno teškog poraza od Dinama u Maksimiru, ovakva utakmica možda i ne treba toliko čuditi.
Ivan Leko ostao je u 4-2-3-1, kako je i najavio, a s obzirom na to da je i Silvijo Čabraja izveo svoju momčad u identičnom sustavu, ne možemo pričati o tome da su gosti imali nekakvu sistemsku prednost. Kod Bijelih je sve ostalo manje-više isto u odnosu na kup susret u Osijeku, samo je zbog suspenzije Dina Mikanovića i ozljede Gerga Lovrencsicsa na desnog beka morao "multipraktik" Rokas Pukštas, dok je na početku mjesto desnog krila zauzeo Agustin Anello.
Organizirani visoki presing, koji je čak i neloše funkcionirao, i maksimalna kontrola u fazi napada Bijelih trajali su otprilike 10-ak minuta, a onda je Vladan Bubanja u 12. minuti pogodio za vodstvo Lokomotive. Ušao je na prvu vratnicu ispred Chidozieja Awaziema i samo proslijedio nisko ubačenu loptu u suprotni Lučićev kut, dok je Nigerijac glumio futsal vratara padajući na skupljena koljena.
Puno veća energičnost i agresivnost na drugim loptama, te u fazi tranzicije općenito, Lokomotivinim igračima je donijela povećanje vodstva u 28. minuti. Nakon osvojene druge lopte na centru, Ibrahim Aliyu je dobio dodavanje u prostor i sjurio se po lijevoj strani pored Luke Vuškovića koji je ispao. Awaziem mu je u posljednji trenutak ušao u blok, ali mu je lopta prošla kroz noge i došla na drugu stranu do Luke Stojkovića, kojeg Vušković nije do kraja ispratio.
Taj period izgubljenosti i mlakih reakcija Hajdukovih igrača trajao je sve do 35. minute, kada ih je trećeg primljenog pogotka spasio Aliyuov pokušaj igranja loptom prije nego što je ona došla do Silvija Goričana na drugoj vratnici, koji ju je pospremio u gol.
Leko je nedugo nakon početka zamijenio pozicije Janu Mlakaru i Anellu, a ovaj potonji je u 40. minuti pokazao ono u čemu je najbolji. Awaziema ga je pronašao dugom loptom u prostor, a on je na gol-aut liniji minijaturom predriblao Branimira Cipetića te oštrom loptom pronašao Slovenca koji je iz blizine zakucao loptu za smanjenje na 1:2.
Način na koji je Leko riješio problem desnog beka pokazao se dobrim, jer je Pukštas na toj poziciji odigrao i više nego solidno, kao i na svakoj drugoj uostalom. Mladi Amerikanac imao je gotovo nestvarnih 10/11 dobivenih duela (od čega 2/2 u zraku), a usto je oduzeo pet lopti i presjekao jednu te imao jedno ključno dodavanje.
- On je momak koji daje sve od sebe, mi smo ga utopili jer je to bilo najmanje loše rješenje. Sigurno ćemo ga u budućnosti koristiti na njegovoj prirodnoj poziciji. Ali nisam zadovoljan s njim jer smo izgubili. Nisam zadovoljan ni sa sobom - rekao je razočarani Leko nakon utakmice.
Ipak, dojam je da će, kad se "ohladi" i na miru analizira utakmicu, trener Bijelih vrlo vjerojatno biti zadovoljan Pukštasovom predstavom...
Leko je odmah na početku drugog dijela iz igre izveo Anella i Marca Fossatija, a uveo Yassinea Benrahoua i povratnika od ozljede Emira Sahitija. Tada je prvo prebacio momčad u 4-3-3, s tim da se Lukas Grgić u fazi napada spuštao između stopera i vodio priču u prvoj liniji distribucije, a to je automatski momčadi pomoglo i nakon izgubljene lopte, jer je u startu tranziciju branila s trojicom igrača u zadnjoj liniji.
I sada dolazimo do ta dva gola, koja su pala u razmaku od četiri minute i to na gotovo identičan način...
Awaziem - koji je ponovno imao upitne reakcije tijekom cijele utakmice - izgubio je oba puta skok. I to oba puta nakon ispucavanja Lokomotivina vratara Nikole Čavline i oba puta od Sandra Kulenovića, koji je dva centimetra niži od njega. A Aliyu je oba puta ušao u prostor između Vuškovića i Darija Melnjaka te zabio.
Ako ćemo biti iskreni, reakcije mladog Vuškovića nisu bile na razini koju zahtijeva vrhunski seniorski nogomet (pogotovo kod gola za 3:2), ali s obzirom na to da se radi o 16-godišnjaku koji iza sebe ima tek dvije (dobro odigrane) službene utakmice za prvu momčad, ne treba ga previše kritizirati, već prihvatiti to kao dio njegovog sazrijevanja.
S druge strane, reakcije 26-godišnjeg nigerijskog stopera koji prema Transfermarktu vrijedi pet milijuna eura i koji iza sebe ima ogromno iskustvo u nekima od najjačih liga Europe, mogu se slobodno nazvati katastrofalnima. Awaziem je velikim dijelom odgovoran za tri od četiri primljena gola, dok se može raspravljati i o njegovoj reakciji koja je prethodila drugom pogotku Lokomotive.
Daleko od toga da je on jedini krivac, jer kako je strateg Bijelih nakon utakmice i sam rekao - momčad se brani s deset igrača, ali čak i u kontekstu defenzivno disfunkcionalne predstave, Hajduk bi se vjerojatno izvukao barem s bodom da nije bilo Nigerijčevih grešaka.
Dodajmo i to da je Leko, s obzirom na to da kontinuirani napadi Bijelima nisu baš išli najbolje, nakon uvođenja Nikole Kalinića u 67. minuti prešao u 4-4-2 i praktički dao do znanja da će do kraja pokušavati isključivo napadati preko bokova i trpati lopte u protivnički šesnaesterac. No, ni u tome Bijeli nisu bili posebno uspješni. Sve što smo od njih do kraja mogli vidjeti bio je Benrahouov gol za 3:4 u 89. minuti.
Mlaka predstava ekipe koja je bila na rubu neorganiziranosti vratila je navijače Hajduka u realnost iz koje su samo nakratko izašli nakon rušenja očajnog Osijeka u Gradskom vrtu, a nakon ovoga veliko je pitanje kako će Bijeli izgledati u budućnosti, jer nijedan segment igre ne djeluje dobro. Samo ima onih koji su katastrofalni i onih koji su malo manje loši.