Veliku pobjedu Hajduka nad Ajaxom u Konferencijskoj ligi, u prvoj jesenskoj europskoj utakmici na Poljudu nakon 16 godina, Torcida je zamalo ukrala.
Ekipa sa sjevera u 77. minuti utakmice svojski se potrudila da sebe stavi u prvi plan, a Hajduk, Ajax i nogomet općenito baci u drugi. Letjele su jedna baklja za drugom, sve dok sudac utakmice nije povukao igrače u svlačionicu, a kad se nakon više od 10 minuta vratio, zaprijetio je da će utakmicu prekinuti ako ugleda još samo jednu baklju.
Događalo se to u trenutcima dok su Bijeli vodili i dominirali, a gosti nisu znali što bi, gdje bi, ni kako bi. Hajduk je lagano plovio prema pobjedi, ali Torcida je odlučila svojim igračima zagorčati završnicu i dati priliku Nizozemcima da malo odmore, srede glavu i zajedno s trenerom na miru u svlačionici popričaju o planu za posljednjih 15-ak minuta.
Ekipi sa Sjevera nije bilo važno koliku će kaznu klub platiti, ni hoće li momčad za koju navijaju uspjeti sačuvati vodstvo nakon prekida. Najvažnije im je bilo pobacati baklje i stvoriti dimnu zavjesu. Lako za Hajduk, lako za tri boda u Konferencijskoj ligi i 400.000 eura. Lako i za ostatak stadiona koji zviždi protiv tog čina. Oni su pred europskim auditorijem trebali doći u prvi plan.
Ni korteo nije mogao biti slavlje Hajdukovog povratka na pozornicu na kojoj mu je mjesto. Ta šetnja kroz grad morala je biti neonacistička fešta u kojoj se poziva na "gaženje Židova" i zaziva Auschwitz, Hitler i ustaše. Sve zato što su Ajaxovi huligani iz prkosa prihvatili židovski identitet, iako velika većina članova nema nikakve obiteljske ni vjerske poveznice sa judaizmom.
Hajduk je Torcidi na veliki dan bio manje bitan. Oni su sami sebi bili kudikamo važniji. Kao što je to slučaj i inače...
Bijeli su na terenu izdominirali Ajax i postavili se autoritativno od prve minute. Izgledalo je kao da su oni ti koji iz godine u godinu igraju na najvećoj sceni i bore se protiv europskih velikana, a da je nizozemska momčad doživjela europsku jesen prvi put nakon 16 godina.
To nije bio "pravi Hajduk" koji znamo. To je bio Hajduk kakvi bi svi navijači željeli gledati, gotovo ideal igre kakav se može postići s ovakvim kadrom. Garcijini igrači kontrolirali su posjed i napadali bez straha. Poveli su, Ajax je izjednačio... Nema problema, dvije minute kasnije opet su poveli.
Ali Torcida je odlučila zaigrati i protiv Ajaxa, i protiv Hajduka, i protiv navijača na Istoku, Zapadu i Jugu, i protiv simpatizera Bijelih pred malim ekranima... Odlučili su biti kao Armada – "sami protiv svih".
Zasuli su teren bakljama, uzrokovali privremeni prekid i riskirali da se utakmica trajno otkaže i registrira 3:0 za Ajax. Ali osim tog formalnog rizika, omogućili su gostima da se odmore i konsolidiraju prije lova na izjednačenje u završnici.
Njihov samodopadni performans naišao je na neodobravanje ostatka stadiona, a onda i svih ostalih navijača Hajduka. Čak je i Dario Melnjak, koji je poznat kao čovjek koji je išao opravdati Torcidino gađanje bakljama njega i njegovih suigrača, rekao da ono što su napravili "ne treba komentirati". A okuražio se konačno i službeni Hajduk. Doduše, iz splitskog kluba se nisu toliko ohrabrili da prozovu imenom te koje prozivaju, ali su se ispričali i dodali da su "spremni snositi odgovornost kao Klub".
U svom priopćenju ipak se nisu osvrnuli na onaj kudikamo problematičniji dio koji su priredili oni koje nisu htjeli imenovati, a to je poziv na "gaženje Židova" te zazivanje Auschwitza i Hitlera. Službeni Hajduk o tome se nije oglasio, iz čega bi se moglo zaključiti da im takve stvari očito ne predstavljaju toliki problem. U klubu možda smatraju kako se to događa na ulicama pa oni s tim nemaju ništa. Ili to gledaju kao dio huliganske kulture koja je već desetljećima prisutna među navijačima Ajaxovih protivnika pa takve odvratne povike koji odzvanjaju centrom grada smatraju "folklorom".
Udruga Naš Hajduk zato se uopće nije oglasila, ni o sramotnim povicima Torcide, ni o nanošenju štete klubu kojim oni upravljaju. Ali to ni ne treba previše čuditi, jer vodstva NH sebe smatraju tradicionalno neodvojivima od Torcide i ne shvaćaju kakva bi njihova uloga u ovoj sve problematičnijoj priči trebala biti.
Torcida je već puno puta pokazala da je postala svrha sama sebi, a ovim incidentom na europskoj sceni s kojim se postavila iznad Hajduka i zamalo ukrala veliku pobjedu momčadi za koju navija postala je – besmislena.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....