Rutinska pobjeda Hajduka, peta utakmica bez primljenoga gola. Ove zadnje dvije utakmice, ona protiv Lokomotive u Kranjčevićevoj i ova s Osijekom na Poljudu, bile su baš zrelo, pametno odigrane i nije slučajno da su obje pobjede bile uvjerljive, po 3:0. Hajduk napokon izgleda dobro, vidi se rukopis trenera, djeluju kao momčad, čvrsto i ozbiljno.
Svi su bili dobri, cijela momčad i ne treba nikoga posebno isticati. Leko je na teren poslao istu jedanaestoricu kao i u Kranjčevićevoj, s Pukštasem kao zadnjim veznim. Rokas može igrati na više pozicija, mlad je i sa svojom ozbiljnošću, trkom i motorikom može puno pomoći. To je svakako drukčiji mentalitet i može dati veliki doprinos momčadi. Slično je i sa Sigurom, silom prilika igra na desnom beku, ali svojom ozbiljnošću također sve odrađuje dobro. Naši mladi se trebaju ugledati na Pukštasa i Sigura.
Benrahouova prednost je to što se ne boji, onako malen ulazi u duele, ne povlači se. Vidi se da zna. Mlakar je zabio lijep gol, no svi zajedno bili su vrlo ozbiljni, cijela momčad je odigrala vrlo koncentrirano i zrelo. Prije smo zbog dosta grešaka kritizirali stopere Borevkovića i Awaziema, a od pet utakmica u nizu bez primljenoga gola, njih dvojica su činili stoperski par u četiri. No, cijela momčad se digla, pa je i obrani puno lakše igrati.
Ostaju još dvije prvenstvene utakmice, a prioritet je finale kupa sa Šibenikom. Jedna utakmica, neutralan teren, „bijeli“ su svakako kvalitetniji, Šibenik će možda već tada biti drugoligaš, ali nema opuštanja, jer u devedeset minuta je sve moguće. No, uz pristup kakav smo vidjeli u zadnje dvije utakmice, Hajduk bi trebao obraniti trofej.
(Zabilježio: Toni Bilić)