StoryEditor
Hajduksvjedoci vremena

Točno je 30 godina od derbija Hajduk - Partizan kojeg je prekinula Torcida: Domovinski rat je počeo paljenjem jugo-zastave u Poljudu

26. rujna 2020. - 12:35
Skinuta zastava s jarbola na PoljuduMatko Biljak

- Da se opet rodim, sve bih isto napravio! - bez ustručavanja, odlučno poručuje Stipe Hajduk Valenta na jubilarnu 30. godišnjicu skidanja i paljenja jugoslavenske zastave na poljudskom stadionu.

Dogodilo se to baš na današnji dan 26. rujna 1990. godine kada su igrali Hajduk i Partizan.

- Odgovorno tvrdim da je tom utakmicom počeo Domovinski rat. Ono što se zbivalo na Maksimiru nekoliko mjeseci ranije između Dinama i Crvene zvezde bila je obična tučnjava između Delija i Bad Blue Boysa. Da se to dogodilo u Splitu, nitko ne bi živ izašao iz grada – priča nam Valenta, tadašnji predsjednik Torcide.

Dakle, toga jesenskog dana simbolički je označen kraj jedne države – koju je ionako počela nagrizati politički nestabilna situacija - i početak druge. Hajdukovi su navijači ustali protiv velikosrpske politike. Atmosfera je na stadionu od početka utakmice bila naelektrizirana, prekidana je par puta zbog pirotehnike, a nezadovoljstvo navijača kulminiralo je u 73. minuti utakmice, nedugo nakon što je nadmoćni Partizan poveo 2:0.

Stotine torcidaša uletjelo je u teren i prekinulo utakmicu. Suci i igrači Partizana sklonili su se u svlačionice, a navijači su produžili do južne strane stadiona, odnosno do jarbola pored semafora. Popeli su se, skinuli i zapalili jugoslavensku zastavu te je takvu, zapaljenu, vratili na jarbol, dok je ostatak stadiona oduševljeno klicao „A sad adio” i „Hrvatska, Hrvatska”... Bilo je prilično jasno da dvadesetak tisuća navijača koliko ih se skupilo na stadionu svjedoči povijesnom trenutku. Jugoslavija je još bila postojala, ali se počela raspadati.

- Uf, proletjelo je 30 godina... Mi smo već prije utakmice odlučili da ćemo nešto napraviti. Bio je to bunt mladih ljudi. Iskreno, nismo znali da će imati baš takav odjek. Nas 5-6 smo spontano odlučili utakmicu riješiti na naš način – iskreno će i bez dlake na jeziku Valenta.

Sjećanja su mu počela navirati sama od sebe...

- Neki kažu da ne bi došlo do prekida da je Hajduk vodio, pa takve moram demantirati. Napravili bismo isto i da je Hajduk vodio 15:0. Rezultat nije bio bitan! Tada još nismo mogli biti svjesni što smo napravili.

Torcidaše je probao smiriti i na tribine vratiti tadašnji splitski gradonačelnik Onesin Cvitan, ali uzalud. Utakmica se nikad nije nastavila te je registrirana pobjedom Partizana 3:0. No rezultat je u cijeloj priči ionako bio sporedan. Sreća je samo što na jugozapadnom dijelu stadiona nije bilo gostujućih navijača „Grobara”.

- Da, moglo je biti velikih sukoba. Ali i da su oni bili, mi bismo opet prekinuli utakmicu i napravili sve isto! Bez problema. Postali smo dio povijesti iako nismo mogli znati što će biti poslije. Torcida je uvijek bila preteča nečega, tako i tada – smatra Valenta koji je zbog paljenja zastave imao problema s organima bivše države.

- Pozivali su nas na razgovore i držali par sati, ali bi nas onda uglavnom pustili. Mi nismo bili političari, bili smo samo navijači. Svaku drugu nedjelju bili smo na gostovanjima po cijeloj Jugoslaviji i znali smo što se zbiva. Dođemo u Niš i kažu nam da samo ustaše. Kako sad ustaše!? A samo dvije godine ranije igramo u Nišu i dobijemo pljesak.

Nastavio je Valenta:

- Prigovarali su nam i kako smo godinu dana ranije mogli zviždati poginulim rudarima u Aleksincu. Jesmo, zviždali smo, ali ne rudarima, već politici! Prije toga je u Zagrebu u prometnoj nesreći poginulo desetak djece i za to nije bilo minute šutnje. Samo zato smo zviždali, dakle ne rudarima, već politici.

Danas, s odmakom od tri desetljeća, Valenta je jednako ponosan na ono što su njegovi kolege i on napravili 26. rujna 1990. godine kao što je bio tog dana.

- Ponosan sam, kako ne bih bio. Bio je to potez bunta, revolta protiv države, ali i nogometnog saveza koji je bio prvenstveno posvećen Crvenoj zvezdi, a svi ostali klubovi dobivali su mrvice. Morate znati da je Jugoslavija kao država tada još uvijek postojala, kakva-takva, pa je trebalo imati srca i muda za ono što smo mi toga dana napravili – sa sjetom je zaključio Stipe Valenta.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

28. studeni 2020 10:45