U Beogradu je umro Dževad Prekazi, zbilja se može reći legendarni nogometaš bivše države, koji je igrao za Partizan i Hajduk prije odlaska u inozemstvo.
Biranim riječima se i Hajduk na svojim stranicama oprostio od svog nogometaša koji je tijekom 1984. godine, u proljeće i jesen upisao 20 prvenstvenih nastupa uz tri postignuta gola. Sudjelovao je i europskom igranju polufinala Kupa UEFA protiv Tottenhama (2:1, 0:1), te je pridonio osvajanju Jugokupa te 1984. u dva finala protiv Crvene zvezde (2:1, 0:0).
Igrao je relativno kratko, godinu dana, ali je trag ostavio, a uspomena je ostala zauvijek.
Već je vijest objavljena kako je umro prilično iznenada u 70. godini, premda je pretrpio u zadnje tri godine dva moždana udara, no činilo (nam) se da se s boljkama uspješno nosi.
Prije tri godine, u bolnici dok se oporavljao od prvog udara, razveselio ga je interes Hajduka i želja "bijelih" za brzim oporavkom što mu je uputio agilni, nezaboravni i sam danas pokojni Jurica Gizdić, kroničar "bijelih". Razveselio se i razgovoru s vašim reporterom za Slobodnu Dalmaciju, poslao nam sliku iz bolnice kako je sve dobro i kako ga je posjetio ambasador Turske, jer Prekazi je legenda i u Turskoj, igrao je uspješno za Galatasaray. Bilo je to ujesen 2023. godine.
Kao vršnjaci (Dževad je ipak stariji dvije godine) bili smo bliski, a i sami akteri njegova dolaska u Hajduk uoči proljetnog dijela 1984. godine.
Iz Partizana u Hajduk
Zajedno s poznatim navijačem i članom uprave "bijelih" Antom Dorićem i biranim društvom nekolicine kolega novinara čekali smo ga tog zimskog jutra do se doista pojavi u Poljudu. Baš kako je večer ranije ekskluzivno i senzacionalno najavio Ante Mladinić Biće, tada suradnik i savjetnik trenera Pere Nadoveze.
- Znate, dolazi nam Preki...
- Jel‘ moguće?!
Biće ga je nagovorio da dođe iz Partizana, u dogovoru s Hajdukom „crno-bijeli” su ga prepustili, trebao je biti kao šlag na torti u borbi za titulu koja je Hajduka nedostajala već od 1979. Hajduk je već bio jesenski prvak i želio se pojačati da osvoji prvenstvo te 1984. godine s ekipom u kojoj su bili braća Zlatko i Zoran Vujović, Slišković, Gudelj, Vulić, Cukrov, Simović, da ne nabrajamo... Čudo od momčadi.
Nije Hajduk postao prvak, ali je osvojio Kup, a u polufinalu Kupa UEFA protiv Tottenhama ostala je legenda kako se to greda tresla od Prekazijeva udarca na stadionu White Hart Lane u Londonu, u prvom poluvremenu. Da je ušla lopta centimetar niže Hajduk bi izjednačio, s tih 1:1, nakon pobjede u Splitu 2:1, ušao bi u finale...
Greda je ostala legenda, a pogledajte na YouTubeu, snimak je dostupan, desetak minuta traje. Balun je iznenadio golmana Parksa koji je ga je nekako odbio, balun je zaplesao po gredi, ali nije ušao, nije sišao u mrežu. Greda se zatresla, bili su to oni nekadašnji engleski golovi s tankim okvirom, vratnice i grede nisu bile kao sad.
Ostala je priča o tome kako je Prekazi za dlaku donio Hajduk finale Kupa UEFA, nije imao sreće, a – mit ostaje... Greda se tresla...
Hajduk je na revanš u London putovao oslabljen, bez Zlatka Vujovića, Sliškovića, Cukrova, Ćelića. Prvih 11 bilo je: Simović, Vulić, Miljuš, Gudelj, J. Čop, Rožić, Jerolimov, Šušnjara, Zo. Vujović, Prekazi. Pešić.
Europski polufinale. Bez zamjena. Nitko nije ušao s klupe. Hajduk je izgubio s 0:1, taman da ispadne zbog vražjeg pravila gola u gostima.
‘Hajduk je najveći‘
Zanimljivo je da je u svim izjavama Prekazi, takoreći do smrti govorio kako je u ona doba Hajduk bio daleko najveći klub u Jugoslaviji. Nekako poseban, veći od ostalih za njegov pojam. Veći i od njegova Partizana u kojem se odgojio kad je sa 15 godina stigao iz Kosovske Mitrovice i gdje je već igrao njegov stariji brat Ljuan. I nije se to libio reći, Hajduk je najveći! Dojmila ga se klupska organizacija „bijelih”, te nadasve trener Ante Mladinić s kojim je imao poseban odnos još dok su bili u Partizanu, zajedno prvaci Jugoslavije 1978. godine.
Došao je u Hajduk zbog Mladinića, premda ga je i Dinamo zvao, a Vlatko Marković obećavao transfer u Nicu, gdje je bio duboko u klupskim porama.
Imao je sitnu kopačku, broj noge 38, ali razoran udarac ljevicom o kojem se i danas priča. Top u tankim, sitnim nogicama! Nitko nije imao takav šut kao Prekazi i nije da pretjerujemo u trenutku njegove smrti.
Dolazak Prekazija bio je još jedan djelić mozaika slaganja velike momčadi Hajduka koji se tada pojačavao direktno od najvećih rivala, iz Crvene zvezde je doveden Zoran Jelikić 1981., a nakon Prekazija iz Partizana, u ljeto 1984. stigao je i Stjepan Štef Deverić iz Dinama.
Da ne spominjemo Sliškovića, Simovića, Pešića, Cukrova, Jerolimova...
Hajduk nije bio prvak, ali je ostao mit. Jedan Kup i malo je falilo i do domaće titule i do europskog trofeja.
Nije Prekazi dugo bio u Hajduku, kasniji trener Stanko Poklepović zamjeravao mu je da malo trči, da je snagom okopnio, što je Prekiju teško palo. Koliko je volio Mladinića i Nadovezu, toliko je Poklepoviću nikad nije oprostio što ga je otpisao.
Otišao je igrati mali nogomet u SAD, u Baltimore, a nakon toga ga je uzeo Galatasaray u Istanbul gdje je branio i Zoran Simović. Igrao je dugo i odlično i – tamo je mogao trčati! Kad se činilo da mu je karijera gotova, a u Turskoj je proživio drugu mladost i postigao mnoge golove svojim poznatim udarcem!
Hajduk ga se brzo i olako riješio, ali onaj stari Hajduk iz osamdesetih, Hajduk Ante Mladinića ostao je Prekaziju zauvijek u srcu!
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....