Ruski oligarh Roman Abramovič preuzeo je Chelsea u lipnju 2003. godine i doveo ga u vrh europskog nogometa. Od preuzimanja Chelsea je osvojio osam velikih trofeja u Engleskoj, tri prvenstva, tri FA kupa i dva Liga kupa. Abramovič je taj koji odlučuje o svim važnim pitanjima, makar klub formalno ima i predsjednika, direktore...
Abu Dhabi United Group, na čijem je čelu šeik Mansour bin Zayed Al Nahyan, postao je vlasnik Manchester Cityja u kolovozu 2008. godine i odmah su kupili Robinha za 32,5 milijuna funti, što je bio rekord u Engleskoj. City se diže zadnjih godina te su uspjeli uzdrmati i Abramovičev Chelsea. Svježi kapital u engleskim primjerima prvenstveno znači financijsku moć, uglavnom i svojevrsni apsolutizam gazde koji odlučuje o pitanjima poput angažiranja trenera i kupnje ili prodaje igrača. Kako bi to prošlo u Splitu u kojem ne vole takav tip vladavine, pogotovo kad je Hajduk u pitanju? Lukšići bi morali pronaći neku mjeru, no sasvim je sigurno da imaju financijsku moć da Hajduka dovedu u respektabilni europski razred, pa i u Ligu prvaka.
Ipak, prvo im valja kupiti klub, a kako?
- Postoje sve opcije, ovisno kako Gradsko vijeće donese odluku. Dakle, može biti neposredna pogodba, ali ne vjerujem da bi to radili na taj način. Ništa Grad ne sprječava da s Markom Markovićem postigne izravnu nagodbu. Ipak, to nije odluka jednog čovjeka, odluku mora donijeti Gradsko vijeće jer se radi o poslu vrijednom preko milijun kuna. I Gradsko vijeće može donijeti takvu odluku da se nekome prodaje, i po kojoj cijeni - kazao nam je Vinko Radovani, predsjednik Skupštine Hajduka, ujedno i odvjetnik.
Kakva je druga opcija?
- S druge strane, Grad može napraviti javni poziv, izraditi javni prospekt i javnim pozivom zatražiti da potencijalni kupci daju svoje ponude. S time da se iznese minimalna nominalna cijena od nekih 500 kuna. Prikupljaju se ponude, ona koja je najzanimljivija se prihvaća. Najviša cijena ne znači uvijek najbolju ponudu. U javnom pozivu ponuđači trebaju ponuditi i projekciju razvoja, ulaganja u klub - pojasnio je Radovani.
A burza? Postoji li i ta opcija za Hajduk?
- Nismo društvo koje je na burzi pa da dionice može kupiti svatko kome padne na pamet. Hajduk može na burzu, ali nema zakonsku obvezu. Skupština kluba je ta koja odlučuje, ako se donese takva odluka, sve ide na burzu. A onda radi sustav ponude i potražnje. Oni koji imaju dionice, kad im stigne ponuda, mogu ih i ne moraju prodavati.
No, vjerujete da je prodaja mimo burze izglednija, ako se doista pojavi konkretni ulagač?
- Jako Andabak, primjerice, može prodati meni svoje dionice, ja svoje četiri mogu prodati kome god hoću, samo transakciju moram provesti u Središnjem klirinško-depozitarnom društvu. Ni ja ni on nemamo obvezu nuditi dionice nekome drugome, ako ne želimo.
Grad bi, po mišljenju mnogih, trebao zadržati barem kontrolni paket od 25 posto plus jednu dionicu?
- Statutom je određeno da za promjenu djelatnosti, imena i središta treba znatno veći postotak od čak 95 posto. Što će oni napraviti ako do prodaje dođe, ne znam. To je politička odluka Grada - kazao je Radovani.
Posebno je pitanje udruge “Naš Hajduk”. Navijači su dobili mandat od Grada Splita da predlože sedam novih članova Nadzornog odbora koje će Gradsko vijeće, po svemu sudeći, i prihvatiti, a potom Skupština Hajduka izabrati. Što će se dogoditi s “Našim Hajdukom” ako Grad ostane bez većinskog paketa?
- Svaki ozbiljni ulagač želi stabilno društvo, koje je u svim segmentima složeno po pravilima modernog poslovanja. “Naš Hajduk” tome ide u prilog, onaj koji preuzme većinski paket ima jamstvo da su u Nadzorni odbor izabrani kvalitetni ljudi iza kojih stoji šira navijačka struktura. A on može procijeniti odgovara li mu to, vode li klub u pravom pravcu. Ali je sigurno “Naš Hajduk” plus, jer će u NO-u biti ljudi s uvjetima i kredibilitetom i navijačkom skupinom iza sebe. Imate Zdravka Mamića koji vodi Dinamo, a nema podršku navijača. Nije sve u činjenici da imaš novac i igraš Ligu prvaka. Klubu treba kohezija navijača i vladajućih struktura. Kad se klub posloži po svim segmentima, to će sigurno biti prednost da se netko uskoro odluči na kupnju - zaključio je Radovani.
Dr. Slišković: Morat će dati ponudu za preuzimanje- Znam da Grad nema nikakvo ograničenje, može prihvatiti i ne mora ponude za kupnju dionica. Ako bi Lukšići ili netko treći preuzimali više od 25 posto dionica kluba, onda bi morali podnijeti ponudu za preuzimanje, a na nju bi se trebali i mogli javiti svi dioničari koji su u tom trenutku vlasnici da prodaju svoje udjele. Znači da je onaj koji kupuje preko 25 posto spreman kupiti sve ostale dionice koje postoje, po cijeni ne manjoj od one po kojoj je kupio ili zadnjoj tržišnoj cijeni. Ako bi išlo niže, onda se uključuje i HANFA i istražuje što se događa - kazao nam je financijski stručnjak dr. Davor Slišković.No, kupac prvo kupuje 25 ili 30 posto? - Prvo će kupiti, recimo 30 posto, a onda mora postaviti javnu ponudu. Hajduk je trgovačko društvo za koje vrijede odredbe Zakona o preuzimanju. |
Islamović: ‘Naš Hajduk’ neće propasti, godi nam interes jakih investitoraU udruzi “Naš Hajduk” nisu zabrinuti pojavom priče o Lukšićima. Okrenuli smo Bojana Islamovića, čovjeka isturenog prema javnosti.Kako bi se dolazak privatnog vlasnika odrazio na projekt “Naš Hajduk”? - Mislim da je preuranjeno o tome govoriti dok ne postoji konkretna ponuda i uvjeti preuzimanja kluba. Ipak, gode nam takve vijesti, jer očito je projekt pokrenuo klub u pravom smjeru. Uostalom, stručan Nadzorni odbor za koji se borimo je interes bilo kojeg vlasnika. Što projekt “Naš Hajduk” donosi eventualnom budućem vlasniku? - Navijači Hajduka su, bez lažne skromnosti, najvrjednija i najdugoročnija imovina Hajduka. Ovim projektom ih učlanjujemo u klub i poboljšavamo odnos Hajduka prema njima. Uz to, sređujemo i temelj kluba, Nadzorni odbor, čime doprinosimo stabilnosti i boljoj kontroli rada unutar kluba. Ponovo napominjem da je stručan Nadzorni odbor za koji se borimo interes bilo kojeg vlasnika (Grada Splita ili sutra privatnog vlasnika). Kako se moguća pojava novog vlasnika reflektira na želju navijača da povećaju svoj udjel u vlasničkoj strukturi kluba? - Jedan od temeljnih ciljeva udruge “Naš Hajduk” je povećanje udjela navijača u vlasništvu Hajduka. Mislimo da dionica Hajduka ima dovoljno za sve koji mu žele dobro i prosperitet. Uvijek se može klub i dokapitalizirati čime se sredstva ulijevaju direktno u Hajduk. Može li projekt “Naš Hajduk” propasti dolaskom novog vlasnika? - Ne. Projekt “Naš Hajduk” je već uspio nakon Gradskog vijeća na kojemu je potvrđen, u međuvremenu je uključio i još uključuje navijače u klub, te privukao stručne i zanimljive kandidate za članstvo u Nadzornom odboru (barem ako je vjerovati najavama u medijima). Izbori su 5. studenoga i tada postavljamo NO na razdoblje od četiri godine. Još jednom pozivamo sve potencijalne kandidate da se jave na natječaj do kraja rujna, a navijače da se učlanjuju i daju podršku projektu “Naš Hajduk”. |
Lukšić grupa će najprije biti sponzor?Ako se nasljednici i današnji voditelji “Excelsa Lukšić grupe” kao jedne od najmoćnijih svjetskih korporacija i odluče ući u posao oko kupnje dionica splitskoga nogometnog kluba “Hajduk”, kako je to najavila “Slobodna Dalmacija”, za takvu odluku trebat će biti suglasna sva tri brata Lukšića – Andronico junior (57), Guillermo (55) i Jean Paul (45). Oni su, naime, oporučno naslijedivši veliko očevo bogatstvo zajedno s dvije sestre Paolom (50) i Maria Gabrielom (49), dobili od pokojnog oca Andronica i oporučnu obvezu da o svakoj prodaji bilo kojeg dijela poslovnog carstva u bilo kojem dijelu svijeta, sva trojica braće moraju biti “za”. Na jednakom principu dogovora ulazi se i u nove akvizicije.Kako kažu dobro upućeni u obiteljske odnose obitelji pokojnog Andronica Lukšića, otac je time želio biti siguran kako će se oko svakog poslovnog poteza i nakon njegove smrti, nasljednici dogovarati i usuglašavati. Tako je, naime, bilo i kada su se odlučili na prodaju turističke agencije “Atlas” koja je bila u njihovu vlasništvu, kao i “Karlovačke pivovare” kada su je prodavali. Međutim, glavnu riječ u obitelji Lukšić trenutno u poslovnim akvizicijama u Hrvatskoj vodi Davor Lukšić Lederer, sin Guillerma Lukšića, odnosno unuk pokojnog Andronica, koji je nedavno upravo radi toga doselio u Hrvatsku. Taj mladi menadžer s bankarskim iskustvom u Njemačkoj, Americi i Velikoj Britaniji, ubuduće će imati zagrebačku adresu, gdje je nedavno uzeo stan i odakle će voditi sve poslove vezane za “Excelsa Lukšić Grupu” koja je druga najveća turistička kompanija u Hrvatskoj. Ovog tjedna zbog toga je u Dubrovniku gdje preuzima donedavni Štrokov hotelski lanac “Jadranski luksuzni hoteli”. Do sada su u Hrvatskoj bili vezani isključivo uz hotelski biznis koji su širili ravnomjerno na sjeveru i jugu Jadrana, od porečke “Plave lagune” do dubrovačkih i cavtatskih prvokategornika te mljetskog hotela, sakupivši u svojem vlasništvu 22 hotela i kampove s ukupno 25 tisuća postelja. Zato su dobro upućeni u njihova poslovna razmišljanja, ostali nemalo iznenađeni najavom mogućeg ulaska te korporacije u nogometnu sferu. Do sada se, naime, u svijetu biznisa nisu bavili ničim što nije “opipljive” materijalne vrijednosti, pa njihovi poznavatelji kažu kako bi, po dosadašnjem iskustvu s njima, lakše povjerovali da Lukšići žele kupiti neki splitski hotel ili stadion (kada bi bio na prodaju) nego klub! Naime, oni su skloni nekretninama i konkretnom biznisu, a nogomet je sfera koja bi bila do sada neučinjen iskorak te ogromne korporacije koja u vlasništvu ima i pivovare, banke, rudnike, telekomunikacije, vinograde, tvornice pića, trgovačke centre i mnogo drugoga ukupne vrijednosti oko 20 milijardi dolara. Možda je upravo mladi Davor Lukšić Lederer unio nove vjetrove u razmišljanja korporacije, a poznavatelji kažu kako ne treba isključiti mogućnost da se “Lukšić Grupa” najprije pojavi kao jaki sponzor “Hajduka”. RUŽICA MIKAČIĆ
|