Smišljen ‘v Fleku‘, pečatiran u Zadru, odrastao u Splitu; Šime je za Hajduk zabio prvi gol, a evo tko je prvi ‘Livaja‘

Predivna je odluka da se centralna proslava 114. rođendana Hajduka priredi u Zadru, baš tamo gdje je odobren i pečatiran službeni početak "bijelih". Jest, igralo se i prije na balun, ali ovo je postalo službeno. Smišljalo se prethodno "V Fleku", u pivnici u Pragu, igralo se već odavna po Splitu, u dokolici splitskih praških studenata i njihovu "češkom životu".

Što je to češki život, pitate se? E, to vam je splitski, dalmatinski sinonim za lagodno življenje, jer kad bi ljeti, još u doba Austro-Ugarske, a jedna smo država bili, stigli turisti iz bratske Češke i plandovali, nastala je krilatica: " to ti je češki život", ljenčarenje i uživancija. Vaše more, naše more...

A kroz dokolicu splitskih študenata šta su uz nauke u visokim školama donili i balun, to jest fuzbal, kao modernu novotariju športiranja, nastao je i – Hajduk.

Danas, Hajduk živi vječno, a živi i svoj san. Da nam prvak opet bude, cili Split (i svit) poludi...

I lani smo na današnji dan izrazili nadu u povratak na šampionsku stazu, sve do vrha. Put do slave i bogatstva, put do trona, oduvijek je bio isti, od iskona! Opetujemo nadu i danas. I svaki put i iznova ćemo, evo dvadesetu godinu već trubimo istu priču.

I ne, nije nas ni najmanje briga kako se igra, glavno da su bodovi tu. I vjerujemo u sretan svršetak. Happy end.

- I nikad nas neće štufat – rekao bi Mali marinko, kroničar Hajduka u nekadašnjem Pometu, davnom prilogu naše Slobodne. Takvi smo.

Splićanistika

A volimo citirat i spominjat Smoju jer je Mali marinko alias Miljenko Smoje bolje od svih opisivao "hajdučku legendu". Baš kao što se i njegova tv-serija Velo misto kao remek-djelo "splićanistike" uvijek rado i iznova gleda. Kao oda emociji, ljubavi spram "bijelih".

Usud je htio da se Hajduk rodi 13., a Smoje sutradan, na Valentinovo, 14. veljače. Hajduk 1911., a Mali marinko 1923... (Tako je on sebe potpisivao, veliko M-ali, a malo m-arinko).

Na ovaj dan vraćamo se, dakle, priči kako su četvorica ili petorica "luckastih splitskih studenata u Pragu" ishodila registraciju kluba. Današnjeg nadnevka 13. 2., a godine 1911. pečatiran je dopis Carskog namjesništva Austro-Ugarske u Zadru, da se dopušta rad Hajduku!

Splitski studenti u Pragu, među njima i osnivači Hajduka: Lucijan Stella, Fabjan Kaliterna, Vjekoslav Ivanišević, Ivan Šakić

Arhiva/Slobodna Dalmacija

Red je da se spomenu i danas ti splitski "luckasti", kako ih zvahu, vizionari. Odreda će postat ugledni inženjeri, arhitekti. Red je zauvijek ih pamtiti, jer "oni su donijevši balun iz Praga, zadužili svoj grad više no da su sagradili palaču, veličanstveniju od Dioklecijanove", kako je to u "Hajdučkoj legendi", knjizi iz 1971. opisao Smoje.

Fabjan Kaliterna, Lucijan Stella, Ivan Šakić, Vjekoslav Ivanišević, budući inženjeri i Stjepan Lovrić, jedini među njima budući profesor.

Njima se pribraja i prof. Josip Barač, on je nadjenuo ime – hajducima.

Fabjanov brat Luka postat će potom vizionar – trener, nogometni učitelj.

Prije nego što su poslali dopis u Zadar, tražeći registraciju, morali su predložit ime svoga kluba. Prijedloga je bilo više: Mosor, Marjan, Borac, Uskok, Velebit...

Mlada gospoda inženjeri završili su tog dana s poslom i potražili su savjet kod gimnazijskog profesora. Poput vjetra upali su mu u biblioteku: "Profesore, pomozite nam!"

- Upali ste mi nepozvani. Bez kucanja. Baš poput pravih hajduka. Eto vam imena, klub neka se Hajduk zove! A riječ ta simbolizira sve što je najljepše u našem narodu: junaštvo, čojstvo, drugarstvo, ljubav za slobodom. Prkos moćnomu, zaštita slabomu. Budite dostojni velikog imena! - nadahnut je bio Barač.

Šjor profešur

- Ma bravo, šjor profešur! - uskliknuše.

Već 12. travnja 1911. lokalni list Sloboda donijela je vijest:

- Hrvatski nogometni klub Hajduk priređuje u nedjelju 16. travnja utakmicu između prve i druge klupske momčadi. Upozoravamo da je Hajduk prvo hrvatsko nogometno društvo u Dalmaciji, te nam i patriotska dužnost nalaže da podupremo ovaj klub kojemu je zadaća da popularizira zdrav šport nogometa među našom mladošću.

Luka Kaliterna na golu

Arhiva/Slobodna Dalmacija

E, tako je to bilo i tako se pisalo te 1911. godine. I onda će doć još i utakmica protiv lokalnog Calcija, domaćih splitskih talijanaša, "tolomaša" ka‘ prva ajmo reć službena i dogodi se hip, hip, hura, 9:0!

Šest golova Božidara Šitića, po jedan Šime Rauniga (prvi!), Bože Nedoklana zvanog Lastavica i Antuna Lewaja!

I taj Šitić, to je, ima bit, bija prvi Livaja!

I još dura ta štorija. Traje. Sto i četrnajst lita. I rekosmo vam već: nikad nas neće štufat!

Sretan ti rođendan, najdraži naš Hajduče!