Iz Habakuka se vidi – Europska liga! Nije slučajno da je Hajduk odabrao baš ovaj put elitni hotel pohorskog okruženja, najbolji u Mariboru, a bogme i u široj okolici. Pet zvjezdica i imidž najboljeg, onog što se sedam godina gledalo nekako nedostižno, sa strane. I potiho govorilo:
- Bili jesmo, a hoćemo li mu se opet vratiti?!
Kucnuo je i taj dan, nakon sedam godina, još tamo od ljeta 2010. Nakon što je Hajduk zaronio u teže razdoblje s financijama i tražio jeftinije smještaje i rješenja. Pa je obilazio uokolo Habakuka kao mačak oko vruće kaše, u obližnji hotel Arenu koja ima zvjezdicu manje ili u garni hotel Mari koji je još skalinu ispod.
Ali, da ne bude zabune, sve je to (bilo) dobro i nije ništa falilo, uz prateće sadržaje i upotrebu obaveznog fitnessa i eventualno bazena, ali Habakuk je ipak – Habakuk. Nadaleko čuven. I nosi pečat statusa.
Kad je dolazio ovdje Lokomotiv iz Moskve, Slavena Bilića i gazdarice Olge Smorodskaje, pa nije bilo dileme gdje će...
Uglavnom, Hajduk se vratio nakon sedam godina, tog ljeta je s ovog mjesta uzletio do Eurolige. Uživa povoljniju cijenu zahvaljujući dugogodišnjem poznanstvu s ovdašnjim organizatorom priprema, to je Miran Ferk.
Realizirali su povratak na velika hotelska vrata, na staze stare slave.
Ovdje je Stanko Poklepović 2010. godine skovao plasman u Europsku ligu. Ima u tome posebne simbolike. Sad Hajduk opet sebi smije priuštiti komoditet velikog hotela i skrasio se u odajama gdje ga nije bilo sedam godina.
Pohorje je inače redovita destinacija “bijelih” u ljetnim pripremama, osim prije tri godine kad se tražilo jeftinija rješenja pa se odselilo nedaleko Bleda. Znalo se skoknuti i u Steyr, u kombinaciji sa Slovenijom.
Ali, Pohorje je “fiks jedan”, sa svojim komparativnim prednostima, izvrsnim nogometnim terenima, infrastrukturom, ima i protivnika za spariranje, po izboru.
Iz hotela nedaleko ciljnog lijevka Zlatne lisice, gdje se zimi održava čuvena slalomska pohorska utrka, prošeta se kroz šumu i ozon desetak minuta do terena za trening, a temperature su idealne.
Jučer je primjerice jutarnji trening počeo na 18 stupnjeva, kad je završio izmjerena su 22 stupnja. Istodobno, Poljud se kuhao na 32 Celzijeva stupnja. Klasika.
Ima tu i neki poseban “deja vu”. S Hajdukom u hotelu – Dinamo Bukurešt. Rumunjski policijski “crveni psi” što ih je Hajduk eliminirao 2010. na putu do Eurolige. S njima je pomoćni trener Valeriu Bordeanu. On je tada igrao za Unireu Urziceni. Prišao je “bijelima” i rekao:
- Drago mi vas je vidjeti. Sjetim se odmah Poljuda 2010. godine i atmosfere kakvu nigdje nisam doživio! Nadigrali ste nas i zasluženo ušli u Europsku ligu. Želim vam svu sreću ove godine – shvatio je Bordeanu odmah koliko “bijeli” priželjkuju euro-plasman.
Da sve bude u stilu Rumunja koji nose sreću, u susjednom hotelu Arena je smješten Cluj, tako da je Hajduk u Sloveniji baš u rumunjskom sendviču. A to je, tumači se, sretna koincidencija!
Desetak dana Pohorja taman će “bijelima” dobro doći da napune akumulatore snage, ni predugo, ni prekratko.
Pohorje je inače zimski pandan Antalyje, u malome, jer nema toliko kapaciteta. Ali, na glasu je ljetni sportski turizam, kapaciteti su uokolo zauzeti.
Pohorje je ispisalo razne anegdote Hajdukove povijesti, od susreta Špace i Ćire (vodio je Kineze) 2010., preko iščekivanja da iz Brazila dođu primjerice Paraiba i Thiaguinho kao velike zvjerke, čekalo se koga nam to dovoze s aerodroma na trening, kao da Ronaldinho dolazi.
Ovdje su Florina Cernata takoreći ugurali u taxi s namjerom da ode konačno u Tursku i oslobodi Hajduka svoga ugovora.
Ili se dočekivao ždrijeb protiv Žiline protumačen kao sretna okolnost, a ispalo je sve najgore...
Odavde je, iz fotelja Habakuka, Ivan Pudar prije ravno deset godina poručio predsjedniku Branku Grgiću kako mu pojačanja Verpakovskis i Lisztes nisu baš po guštu, nisu u snazi...
U to nam stiže Joan Carrillo, budi nas iz uspomena, pozdravlja i podiže palac uvis:
- Odlično smo. Radimo vrhunski, atmosfera je sjajna. Sve je super. Vidi ovo, uvjeti na visini – zadovoljan je Carrillo.