Godina prolazi bez Jurice Gizdića, točno prije 365 dana, 16. studenoga napustio nas je Hajdukov kroničar. I ne samo Hajdukov. Međutim, javnost ga prije svega pamti kao autora hajdučkih knjiga, a posljednji niz godina i zaposlenika „bijelih” u public-relation službi. Bio je baš dobri duh Poljuda. Spona i poveznica svih dionika hajdučke obitelji, od veterana do Torcide.
U trenutku tužne godišnjice želimo svakako podsjetiti na Gizdićev lik i djelo. Ostavio je iza sebe 94 knjige, od čega 24 s Hajdukovim „bilim žigom”. U pripremi je imao još tri kako smo lani pisali, a radovao se kako će uskoro promovirati i još tri, te tako dosegnuti jubilarnu stotu knjigu. Imao je ideje, neke je i krio, ali neumitna i iznenadna smrt ga je zaustavila.
Sigurni smo da će obljetnicu smrti svog vrijednog kroničara obilježiti i Hajduk, a i Hrvatski olimpijski odbor, jer je pod okriljem HOO također objavljivao knjige, monografije, te marljivo istraživao.
Još lani Hrvatski olimpijski odbor je objavio njemu u spomen:
- Kao neumorni publicist i istraživač sportske povijesti Jurica Gizdić se profilirao u jedinstvenu osobu u sustavu hrvatskog sporta. Iza njega je ostao gotovo nevjerojatan autorski učinak. Koristeći građu, kako državnih arhiva, tako i onih privatnih, ali i osobne kontakte s akterima ili njihovim suvremenicima, sačuvao je mnoge istine o veličanstvenim dometima hrvatskog sporta. Gotovo da nema područja sporta koje nije istraživao te ih, iznimnim osjećajem za nacionalnu baštinu, svojim zapisima otrgnuo od zaborava. Ili je pak na druge načine sačuvao i aktualizirao njihovu trajnu vrijednost za hrvatsko društvo i naraštaje koji dolaze.
Lijepo rečeno.
Ljubav i hobi pretočio je u - posao. Ima li što ljepše? Kad radite što volite. Možda ga je baš pretjerana revnost na poslu odvela u preranu smrt. Nikad to nećemo saznati, no to je naprosto bio njegov izbor. Živjeti Hajduk 24 sata dnevno. Punim intenzitetom.
Raditi, pisati, pa onda pisati, raditi. Od jutra do sutra, za Hajduk, za povijest. Od malih nogu Hajduk mu je bio – obitelj. Doručak, ručak i večera. Spletom okolnosti ostao je – samac, nije se ženio i onda mu je Hajduk doslovce postao – sve. Pisali smo već i rado ponavljamo.
Slikovite su riječi i brata mu Ćire koji je za klupski časopis Planet Hajduk kazao:
- U našoj obitelji oduvijek postoji neizmjerna ljubav prema Hajduku. Naš djed Jure (po kojem je Jurica i nosio ime, op. a.), još od tridesetih godina prošlog stoljeća ne bi preskočio nijednu utakmicu na Starom placu. Govorio bi, „svi ćemo mi otić, ali Hajduk će ostat vječno”. Naš otac Mate nastavio je istim putem, a onda Jurica i ja – priča Ćiro.
Pričao nam je i Jurica kako bi znali oni i na tovaru, poslušnom magarcu iz Solina put Splita i Starog placa... Ka‘ na izlet. Lagano. I na vrime svakako, da se magarac kojim slučajem ne predomisli i tvrdoglavo zastane...
Klis, Solin, Rupotine, odakle su Gizdići, žestoki hajdukovci.
- Otkad znam za sebe kupovali smo štampu, novine, a Jurica je kao mali odmah izrezivao članke, spremao ih. Vidjelo se zarana da su mu Hajduk, ali i nogomet, sport općenito postali opsesija - pričao je Ćiro Gizdić.
Jurica je bio te sreće da je zarana u Nogometnom savezu Splita stekao prijatelje, skupljao je građu po Savezu, prvu knjigu objavio je o – Uskoku. Svome kliškom Uskoku.
U Hajduku su ga ubrzo prepoznali kao čovjeka idealnog da ga stalno zaposle, da obavlja taj minuciozni kroničarski posao. I ne samo to. Bio je i ceremonijal-majstor. Otvarati vitrine, spomenike, organizirati razne svečanosti...
Pročulo se za Juricu koji o svakom klubu piše monografiju... Imao je ponude iz metropole, iz Hrvatskog olimpijskog odbora i Muzeja hrvatskog sporta, ali tek kad mu se javio Hajduk s ponudom, dvojbe nije bilo gdje će zasnovati radni odnos. Njegova je kancelarija u Poljudu postala pravi mali muzej.
Tri su njegova kapitalna djela, smatra brat Ćiro:
- Najprije monografija Hajduka povodom 100. rođendana „bijelih”. Zatim enciklopedijski značaj ima knjiga „Hrvatski olimpijci i odličnici”, gdje se bavio Hrvatima još od nastupa pojedinaca u dresu Austro-Ugarske od 1900. godine pa dalje, te napokon Hajdukov Leksikon. Brojalica, imenik u kojem su upisani svi relevantni hajduci...
Sa moje pak strane, autora ovog teksta, sviđa mi se kako sam ga već oslikao, pa vam ponavljam:
- Jurica Gizdić nije bio Jurica Jerković, umjetnik na terenu, ali bio je Jurica „desetka” u kancelarijama Hajduka. Neprocjenjiv za mnogo naizgled malih poslova i zadataka jer osim štancanja edicija i knjiga bio je zadužen i da bude Hajdukov ministar „međugeneracijskog razumijevanja”.
A to je, po nama, bilo posebno dragocjeno.
Velika je praznina nastala u Poljudu preranim odlaskom Jurice Gizdića, umro je lani u 61. godini. A malo prije smrti, stiglo mu je najveće priznanje, odlikovao ga je predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović.
- Hrvatski olimpijski odbor čestita vrijednom suradniku Jurici Gizdiću na državnom odlikovanju Red Danice hrvatske s likom Franje Bučara!
To je bilo lani početkom listopada, a u studenome nas je već napustio.
Neka vas ove rečenice podsjete još jednom na Juricu Gizdića, vrijednog, nenadoknadivog člana prije svega Hajdukove obitelji.
Na stranu 94 knjige, Jurica Gizdić bio je baš dobar čovjek, suradnik, kolega, prijatelj...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....