Bija san jučer u Sinju. Iša san se na tristotu obljetnicu poklonit Čudotvornoj Gospi Sinjskoj. Poklonit, zafalit i molit. Poklonit i zafalit joj na svemu šta je dosad za nas (u)činila, molit za oprost i mojih i tuđih grija, za mrvu više zdravlja i sriće meni i bližnjima mojim.
A kako mi je i Hajduk bližnji, molija san i za našu dicu i Šoltu, njihova odgajatelja, da priplivaju Rijeku i da ih Gospa i u Češkoj sačuva, da još ostanu u Europi. Vratija se iz Sinja ispoviđen, s pokoron, i pridvečer sija isprid televizije s očima uprtin na riječku Rujevicu, na Jadranski derbi...
I prvo poluvrime se nisan baš nauživa baluna. Mislija san da će se nakon Moisesova lakta našemu malome Jopi Juranoviću, šta ga je spiker jedno vrime prikrstija u Đuranovića, špina otvorit, da će krenit...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....