StoryEditor
Hajdukkomentar

Rabuzinovo sunce kao svjetlo na kraju tunela: navijači Hajduka nisu euforično slavili osvajanje Kupa nego nešto puno veće

28. svibnja 2022. - 10:23

Ljudi su od davnina nešto napucavali nogama u nekoj formi. Od kineskog cujua, preko japanskog kemarija i sjevernoameričkog pasuckuakohowoga, pa sve do ragbija iz kojeg se i izrodio nogomet kakav danas poznajemo, ljudi su se organizirali da bi se natjecali u nekakvom napucavanju nekakvih lopti kroz nekakve golove.

Zatim su se u drugoj polovici 19. stoljeća u Velikoj Britaniji počeli pojavljivati organizirani klubovi, a prekretnicom u povijesti smatra se donošenje "Cambridge pravila" 1848. godine, čiji je cilj bio urediti često kaotične utakmice, a koja su utabala put onome što će se ubrzo pretvoriti u događaje koji će povezivati ljude.

Ubrzo su nogometne utakmice postale više od dviju skupina muškaraca koji se natječu jedni protiv drugih i pretvorili u priredbe koje su imala širi značaj za zajednicu. Igrači i treneri bili su samo dio tih manifestacija, jer realno, u centru pažnje su se nalazili ljudi koji su na terenu manje ili više organizirano naganjali loptu. Ono što je to naganjanje lopte pretvorilo u "pitanje života i smrti" i "najvažniju sporednu stvar na svijetu" bili su oni članovi zajednice koji su se poistovjećivali s nastojanjima svojih sumještana na terenu i bodrili ih u tome.

Niste trebali biti dio momčadi da biste sudjelovali u utakmici, bilo je dovoljno da pružite podršku ekipi i na neki način joj pomognete doći do pobjede koju ćete onda zajedno s njom proslaviti. Jer, ta pobjeda nije bila samo "njihova", već je bila "naša". Smisao klubova bio je zapravo ujediniti zajednicu, a natjecanja pružiti tim zajednicama zdravu verziju iskonske ljudske potrebe za simboličnom dominacijom.

Fast forward na 2022. godinu i imamo slučaj Kyliana Mbappéa koji u zadnji tren odbija ponudu Real Madrida, vjerojatno najvećeg kluba u povijesti nogometa, i potpisuje novi ugovor s katarskim PSG-om vrijedan 130 milijuna eura odmah, plus 50 milijuna eura godišnje, plus pravo na sudjelovanje u donošenju odluke Uprave, plus tko zna što...

U otprilike isto to vrijeme, jedan klub u Hrvatskoj proslavio je svoj 16. naslov prvaka u posljednjih 17 godina na svom stadionu kojeg je za tu priliku jedva uspio napuniti u onom kapacitetu koji je dozvoljen zbog oštećenja nastalog nakon potresa, pred navijačima koji su spalili svoj glavni transparent i izazvali prekid utakmice zbog požara (ne i jedini), dok su navijači protivničke ekipe kao stoka u toru stajali ispred stadiona jer se netko, uvrijeđen bezazlenim transparentom, odlučio provoditi "europska pravila" pa zabraniti unošenje bubnjeva i megafona. Bubnjeva jer se unutra mogu sakriti pirotehnička sredstva (ista ona kojih su domaći navijači zapalili otprilike stotinjak i pomoću kojih su izazvali požar), a megafona jer se pomoću njih mogu glasno izvikivati uvredljive parole (vjerojatno slične onima koje su izvikivali domaći navijači tijekom cijelog susreta).

Zato je naslov prvaka tom klubu, promatrano kroz kontekst utjecaja na zajednicu, manje vrijedan nego Rabuzinovo sunce koje je Hajduk osvojio nakon dugih devet godina čekanja.

image
Tom Dubravec/Cropix

Bilo bi naivno misliti da je ludilo koje je uslijedilo na Poljudu u četvrtak nakon posljednjeg sučeva zvižduka - kada su se navijači s tribina spustili na travnjak kako bi slavili, skakali, pjevali i uzeli komadić mreže ili koju vlat trave - nastalo zbog same činjenice da je Hajduk osvojio Kup. Jer ipak je riječ o manje vrijednom od dva domaća trofeja koja su hrvatskim klubovima na raspolaganju.

Ludilo je nastalo zbog toga što je ovo Rabuzinovo sunce donijelo svjetlo na kraju tunela koje neki već godinama pod svaku cijenu pokušavaju blokirati na kojekakve načine. Svaki put kada bi tračak te svjetlosti promilio u daljini, netko bi ga brzo prekrio i poručio navijačima Hajduka da je došlo do nekakve pogreške, da ga nisu trebali vidjeti. A ponekad bi, što je kudikamo gore, taj tračak ostao bljeskati u daljini, ali bi neki uvjeravali da ono što svi vide svojim zdravim očima nije istina.

Sada je to svjetlo napokon tu i ovaj Kup, uz drugo mjesto u prvenstvu (prvo nakon sezone 2011./12.), Hajdukovu sezonu čini uspješnom. No, primarno ga treba promatrati kroz prizmu najave povratka Bijelih na staze stare slave, kao nekakvu referentnu točku o kojoj će se u budućnosti možda (!) pričati kao o događaju koji je pokrenuo nešto što bi mnogi htjeli da nije. Jer, trofeji su samo dio onoga u čemu se ogleda veličina splitskog kluba.

image
Vladimir Dugandžić/Cropix

Slavljenička euforija koja se kasnije preselila na ulice Splita i Rivu nije nastala zbog osvojenog Kupa, isto kao što se ni ona često neutemeljena "obična" euforija ne javlja iz nekog razumnog razloga. Ona je došla kao posljedica nakupljenih emocija u zajednici čijim članovima Hajduk svakodnevno utječe na život, barem na indirektan, često i nesvjestan način.

Dok Nenad Bjelica u jeku najžešće borbe za naslov mora slati apel upravi Osijeka da napravi kampanju kako bi dovukla navijače na stadion, a Dinamo napuni svoje zdanje samo kada se slavi naslov prvaka protiv Hajduka - i to u smanjenom kapacitetu te dijelom zahvaljujući i činjenici da su se karte za tu utakmicu i onu 34. kola protiv Osijeka prodavale u paketu - Hajduk ima prosjek od 12.667 gledatelja na domaćim susretima u HNL-u te je nekoliko puta ove sezone rasprodao Poljud. 

Taj prosjek nedostižan je svim ostalim klubovima HNL-a koji zajedno u prosjeku imaju 15.429 posjetitelja na svojim domaćim utakmicama, dok je brojka od preko 73.000 članova, koliko ih Bijeli trenutno imaju, nedohvatljiva čak i velikoj većini svjetskih klubova u kojima navijači imaju pravo glasa. Toliki broj članova u kontekstu godina i godina neuspjeha anomalija je svjetskih razmjera, raritet kojem je vjerojatno ravan samo slučaj Schalkea, kojeg je i u drugoj Bundesligi vjerno pratilo 158 tisuća članova, čime je klub iz Gelsenkirchena i prije nedavnog povratka među elitu bio treći nogometni kolektiv na svijetu po broju članstava.

Igrači to itekako znaju cijeniti i svjesni su da bi u rijetko kojem klubu mogli doživjeti ono što doživljavaju u Hajduku, jer atmosfera u kojoj nada ne umire čak ni u najtežim trenucima rijedak je fenomen u vremenima u kojima većina klubova vrijedi onoliko koliko im je dobro posljednjih nekoliko rezultata. A najbolji pokazatelj simbioze igrača i navijača splitskog kluba mogli smo vidjeti nakon završetka utakmice s Rijekom, kada su Bijeli prvo odjenuli majice s porukom "Sloboda navijačima" (onim nevinima, naravno, jer svako nasilje treba osuditi), a tek onda one s očekivanom parolom "Kup je naš!". 

Zbog svega toga ovo Rabuzinovo sunce Hajduku je manje bitno u širem kontekstu, koliko god ono u isto vrijeme puno značilo kao prvi trofej osvojen nakon (pre)dugih devet godina.

- Mislim da smo na dobrom putu i da ćemo dogodine biti još i bolji i osvojiti to prvenstvo koje čekamo 17 godina – rekao je u četvrtak navečer Marko Livaja, pritom dodavši da ga nijedna ponuda ne može odvući s Poljuda.

Riječi Hajdukove "desetke", najboljeg igrača i strijelca HNL-a ove sezone, zapravo potvrđuju tezu da ovaj Kup predstavlja samo svjetlo na kraju tunela, a ne nekakav cilj. Ali i to nešto znači. Ustvari, ne da "nešto znači", već smo mogli vidjeti koliko zapravo znači navijačima i cijelom gradu.

image
Tom Dubravec/Cropix
image
Tom Dubravec/Cropix

U svijetu u kojem pojam ideala sve više postaje isprazna floskula, a klubovi se pretvaraju u sredstvo zarade privatnih vlasnika, ili njihovu ulaznicu u politički/poslovni/društveni život gradova ili zemalja u kojima se oni nalaze (ili tko zna što drugo...), klubovi koji na onaj istinski način predstavljaju svoju zajednicu postaju sve veća rijetkost, a onda analogno tome imaju sve manji društveni utjecaj na zajednicu iz koje dolaze.

Hajduk je i dalje maksimalno povezan sa svojim okruženjem i u pravilu ga predstavlja na onaj način na koji bi i trebao, prvenstveno zbog toga što zajednica iz koje dolazi aktivno sudjeluje u radu kluba, a iako će mnogi upravo u tome tražiti razloge dugogodišnjeg tapkanja u mraku, ovaj Kup u mnogočemu djeluje kao najava razdoblja koje će pokazati tim ljudima da su bili u krivu.

I to je razlog zbog kojeg su navijači preplavili poljudski travnjak u četvrtak navečer, a onda slavili do dugo u noć.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
06. srpanj 2022 00:11