Kako je tiho živio, tako je tiho i otišao, rastužio me Marijov odlazak kao malo što ... - odazvao nam se Ivan Pudar, vršnjak Marija Ćutuka, preminulog bivšeg nogometaša i trenera u Hajduku.
Vršnjak, suigrač, pomoćnik u stožeru. Prijatelj.
- Mario je trenirao juniore, a ja kadete, sjećam se dobro jednom zgodom da smo bili na turniru u Istri, u Poreču zajedno i da smo pričali otvoreno o svojim željama. Bio mu je san postati trener Hajduka, uostalom i ja sam taj san živio, bili smo motivirani mladi stručnjaci koji su toliko davali od sebe da uspijemo, sanjali uspjeh i nizali trofeje kao treneri mlađih uzrasta...
- Prethodno smo bili i suigrači, u juniorima i u prvoj momčadi, bili su to dani prelaska sa Starog placa u Poljud, doba kad sam ja dobio priliku protiv Hamburgera, a Mario je već zaigrao prije mene, jednom protiv Napretka, bila je to prva prvenstvena utakmica u Poljudu. Bio je miran, tih, ali nadasve dobar čovjek i pravi prijatelj. Nije bio nametljiv, riječi si katkad iz njega morao čupati, držao je sve duboko u sebi. Bio je ozbiljan, stručan i čekao je svoju priliku. Da, šansa mu je bila obećana, računalo se ozbiljno na njega, ali na kraju je ispalo da je vodio Hajduk samo u tom jednom susretu, nakon što su mene smijenili poslije utakmice sa Sampdorijom u Splitu, pa dok su čekali da dođe Sergije Krešić, za revanš protiv Sampdorije. Mario Ćutuk je vodio tu jednu između, protiv Zagreba i pobijedio sa 2:1...
Nastavio je:
- Upadali smo skupa u prvu momčad, zajedno s Vulićem, Šeparovićem, Vujčićem... A kasnije u Akademiji, on je vodio generaciju rođenu 1980., Andrića, Radeljića, Matu Bilića, Piriju, a ja kadete gdje su bili Srna, Carević. Rasli smo skupa... Mario Ćutuk je bio uvijek onaj mali, pristojni, a takvi ne prolaze najbolje. Nije bio berekin. Nisi s njim mogao ni na karte zaigrat, ni na fliper, bio je stalno mislima u nogometu. Bio je preozbiljan, pravi profesionalac.
Pudar se prisjeća:
- Kad me Hajduk pozvao da dođem iz Šibenika i preuzmem prvu momčad ja sam rekao da želim da mi Mario bude pomoćnik. Ušli smo u Kup UEFA te 2007. godine, a to je bome visilo, nije bilo sigurno. Onda smo eliminirali Budućnost, a par godina prije toga Hajduk nikako nije prolazio prvu prepreku, mi smo uspjeli. Sampdoria je potom bila prejaka, ali je uprava tada odlučila mijenjati, ja sam rekao Mariju da slobodno ostane tu utakmicu i bude na raspolaganju, ako mene mijenjaju, ne mora i on otić...
- Strašno žalim za njim jer je bio dobar čovjek iznad svega, to se lako kaže u času smrti, ali Mario je baš bio duša od čovjeka i kvalitetan stručnjak. Bolest ga je udaljila od mene i bilo kakve komunikacije u posljednje vrijeme. Znao sam da nije dobro, ali uvijek te ovako ružne vijesti iznenade i duboko rastuže – pričao nam je Pudar.