Ticker 1

Prijelomna vijest

Ticker 2

StoryEditor
Hajdukkomentar VINKA VUKOVIĆA

Profesionalci iz nacionalnih kuća ispričat će i najljepšu hrvatsku sportsku priču, hajdučku, ali nakon sanjkanja, bridža...

Piše Vinko Vuković
17. siječnja 2018. - 14:00

Puno je u Hrvatskoj lijepih sportskih priča. Toliko ih je da praktično svi mediji - nacionalni bez izuzetka - onu najljepšu nikako da ispričaju. Ne stignu.

Danas su tema rukometaši. Zovu ih Kauboji. Jučer su tema bili vaterpolisti. Nazvali su ih Barakude. Pa je tema bila Sandra Perković. Nikad ljepše nije izgledala. Pa Tin Srbić. Hrvat i gimnastičar.

Pa je tema, što ima tome, bila i Rijeka. HNK Damira pl. Miškovića. Pa su tema bili i veslači, kuglači, ragbijaši, odbojkaši, bejzbolaši, džudaši, hrvači, biciklisti, jedriličari, streličari, bodibilderi, mačevaoci, klizači, sanjkaši, šahisti, a jedno vrijeme lijepo se govorilo i o igračima bridža.

Sasvim je stoga razumljivo da je u hrvatskim medijima - nacionalnima bez izuzetka - najljepša priča i dalje na čekanju. Za nju, znaju to urednici, recimo Petar Vlahov s Hrvatske televizije, da, on sigurno zna, ionako nikad neće biti kasno.

Neće proći dugo, vidjet ćete, a Vlahov, rečeni Petar s HTV-a, urednik koji baš voli u svojim političkim emisijama objavljivati lijepe sportske priče, blagoslovit će eter najljepšom hrvatskom sportskom pričom. I goste će u studio dovesti, morat će, jer profesionalci poput njega i ne znaju drukčije.

"Hrvatski nogometni klub Hajduk iz Splita", počet će profesionalac Vlahov, "u prvih 15 dana nove godine, dakle u samo 15 dana siječnja, odnosno u 15 dana od ukupno 365 koliko ih imamo na raspolaganju, ima više od 11.000 članova".

"U rekordnoj godini", nastavit će ljubitelj lijepih sportskih priča s HTV-a, "a bila je to 2016. godina kada je Hajduk ukupno imao 43.000 članova, točnije 43.339, brojka od 11.000 članova dosegnuta je 26. siječnja, dakle 11 dana kasnije nego ove zime, što pokazuje kako bi klub s Poljuda u 2018. što se članstva tiče mogao imati godinu kakva se ne pamti u cijeloj povijesti hrvatskoga sporta".

"E", reći će Vlahov, "ako to nije najljepša hrvatska sportska priča, onda stvarno ne znam što je".

Potom će uslijediti prilog u kojemu će sve fino biti objašnjeno. Čut ćemo tako kako je 11.000 članova u 15 dana rezultat mukotrpnog rada Udruge "Naš Hajduk", kako ta Udruga, unatoč glasnim kritičarima, regrutiranima ponajprije iz redova bivših igrača i funkcionera, kolokvijalno prozvanih "legende", okuplja sve više istomišljenika, kako joj je cilj kupiti većinski paket klupskih dionica, kako se laici pitaju kojim to metodama, možda crnom magijom, uspijevaju iz godine u godinu tjerati ljude, i to sve više ljudi, na plaćanje članarine klubu koji rezultatski nikako da se primakne prvome mjestu, a i drugo mu zna izvisiti, i kako im ljudi, sve više ljudi, slijepo vjeruju.

Čut ćemo, jer takav će to biti prilog, zanatski temeljit i činjenično utemeljen, i kako je Hajduk 2015. godinu, kada je "Naš Hajduk" tek bio pokrenuo širokopojasnu akciju učlanjenja, završio s 15.380 članova, kako ih je lani, u još jednoj sezoni bez trofeja i sa smjenom trenera, bilo 37.000, i kako istovremeno glavni rivali ni blizu ne mogu doći tim brojkama.

GNK Dinamo tako ima "oko 8000 članova" (Hajduk ima tek nešto manje pretplatnika), s time da službenoga podatka za klub iz Maksimira nema, HNK Rijeka došla je do 7000 članova, a NK Osijek prešao je 16.000 članova, uz napomenu kako je članstvo u klubu Lorinca Meszarosa i Ivana Meštrovića besplatno, da, dobro ste pročitali, dok za klub Damira Miškovića i njegove djece iznosi 100 kuna - ista je to cijena kao i u Hajduku - a za Dinamo valja dati 60 kuna.

U prilogu, naravno da neće biti kratak, bit će riječi i o tome kako je navijačka euforija prošla, kako učlanjenje u Hajduk više nije pitanje pukog zanosa, kao ni dišpeta, jer od dišpeta se u Dalmaciji olako živi, a reći će nam kako nije u pitanju ni naivno bacanje novca niz hladni vjetar brzog zaborava.

Reći će nam kako je rekordan broj članova, tih 11.000 u 15 dana, stvar iskrene vjere, čiste i čvrste, vjere da plaćanjem članarine i sudjelovanjem u izboru upravljačkih klupskih struktura činiš nešto dobro, zarazno dobro, nešto što ne ovisi o rezultatu jedne utakmice, o (ne)dosuđenom penalu ili crvenom kartonu, nešto što ne prolazi s trećim mjestom i ispadanjem u četvrtfinalu kupa, nešto što će trajati baš onoliko koliko to i ova posljednja akcija "Našega Hajduka" predviđa - za sva vremena.

Naravno da će biti spomenut i onaj poraz od Rudeša - rekosmo da će ozbiljni ljudi na prilogu raditi - ono kad su se zatresli temelji projekta "narodnog kluba", ono kad se na tren učinilo kako ništa nema smisla i kad su "legende" digle glas gurajući klub svim snagama unatrag, tamo gdje je godinama bio, gdje je tavorio, prljav i očerupan poput islužene nesilice, i gdje je mnogima bio draži i bliži.

Bit će spomenuto, o, itekako će biti, i kako je iz svega Hajduk izišao još jači, kako su mu navijači nanovo podmetnuli leđa, kako su "legende" naglo utihnule, kako je splitski klub, dok konkurencija grca u javno priznatim dugovima, i drugu godinu zaredom završio u debelom novčanom plusu, kako je nekidan na trening utakmicu protiv trećeligaša došlo više od 3000 ljudi i kako sve skupa, govorimo dakle o nogometnom klubu koji su praktično jučer od bankrota spasili njegovi navijači i koji danas ne misli stati na putu u drukčije sutra, u moru lijepih hrvatskih sportskih priča predstavlja onu najljepšu.

Priča je to kojoj ni šutnja hrvatskih medija, nacionalnih bez izuzetka, ne može nauditi. Tako nam 11.000 članova u 15 dana.

#HAJDUK#NAŠ HAJDUK

Izdvojeno