StoryEditor
Hajdukin memoriam

Prisjećamo se intervjua s legendarnim Sizgom: Skalpelom sam skidao stari grb sa zvijezdom, a upravo sam ja uspio pronaći Baku prije važne utakmice

7. kolovoza 2020. - 20:03
Vladimir Dugandžić/Arhiva/Hanza Media

Domeniko Sisgoreo danas je izgubio bitku s teškom bolesti i napustio nas u 58. godini života. Ta tužna vijest pogodila je sve navijače Hajduka, ali i sportsku javnost općenito.

Legendarni Sizgo proveo je 37 godina u medicinskoj službi splitskog kluba i vodio brigu o svim igračima koji su za to vrijeme prodefilirali Poljudom, dok je također više od 15 godina bio fizioterapeut hrvatske nogometne reprezentacije.

Ovom tužnom prigodom prisjećamo se intervjua sa Sisgoreom kojeg je u veljači 2018. godine napravio naš novinar Slaven Alfirević.

-----------------------------------------------------------

Domeniko Sisgoreo, fizioterapeut, odavna je od novinara prozvan "crna kutija". Sizgo u svojim sjećanjima skriva građu za istinski Hajdukov bestseler. On je čuvar tajni iz maserske ordinacije, tamo gdje se njegovim rukama prepuste nogometaši pa onda na masaži opušteni štošta pričaju i povjeravaju se u tim intimnim trenucima.

Nikad ih Sizgo nije odao:

- Nema šanse, ja sam igračima nadasve prijatelj i tajne ostaju među nama. Naravno, mogu koji put pomoći da se neki nesporazum prevlada, to svakako... Mlađe kolege učim da nikad ne prave razliku među igračima, svatko je maksimalno vrijedan pozornosti našeg fizioterapeutskog truda. To je osnov zanata i profesionalnosti. Bio on prva zvijezda ili zadnji junior.

U Hajduku je od 1983., nakon što je otišao legendarni maser Božidar Soldo. Dozvao ga je dr. Branko Gršković, a u Poljudu ga tajnama masiranja podučavao nezaboravni, nenadoknadivi Danko Rožić. Svi su već na žalost pokojni, Danko je poginuo, mislim, daleke 1989...

- Dankov nauk mi je veći od bilo kakve škole. Sjećaju ga se stari. Od njega sam naučio radit, ali i ono što ne piše u knjigama, a to je odnos s ljudima. To je neprocjenjivo.

Sizgo, crna kutija, nutkamo ga:

Ajde nam za rođendan ispričajte neku davnu anegdotu, otvorimo "dosje x", prošlo je puno vremena.

- Na primjer?

O Blažu Sliškoviću, kako uoči jedne europske utakmice nije došao Poklepoviću u karantenu u Duilovu?

- Pa to je već urbana legenda! Ne znam samo je li bilo prije Torina ili Waregema, mislim da se Baka refao tako što je dao onaj čudesni gol Torinu. Uglavnom, momčad je u Duilovu u tradicionalnoj karanteni, naš prijatelj Vjeko Milin, kao stražar stoji na recepciji, a ja sam na usluzi trenerima, kao i uvijek, tada sam bio posve mlad. Uzbuđenje pred veliki meč, svi smo tu, samo Bake nema.

Vi ste znali gdje je?

- Slutio sam, ali se nisam usudio reći. Špaco poludio, nađite mi Baku, galamio je, brzo će ponoć. Krenuli Vjeko i ja u potragu, obišli smo pola grada, tamo gdje se onda izlazilo, Marmont, Parnas... Nema Bake. Vrtimo se u krug. Išli u Bake doma.

A šta ćete mu doma?

- Da zadovoljimo znatiželju. Da ga njegova Dijana nije zaključala, jer bilo je i toga! Kaže nama Dijana, a Baka je u karanteni! Vraga je u karanteni, mi otamo stigli. Onda spomenem Vjeki a da pogledamo u Michela, tu, blizu Slobodne. Da, tamo se zaigrao na karte i nije ni vidio koja je uru. Auto mu je tu parkirano. Recite Baki da dođe, kažem ja konobaru, da ne ulazimo u kartaški separe.

I onda:

- Referiramo sve Špaci, a on poludio da ga neće stavit igrat!

Ma di ga neće stavit, intervenirao je Ante Žaja?

- To ne znam, ali znam da je Baku na recepciji usred noći dočekao ovalni pjat sa sirom i pršutom, da večera kad god stigne i da ga ujutro ni slučajno ne budimo, neka se naspava do mile volje. Da proba biti svjež za utakmicu.

E, to je priča koje nema u knjigama. I još:

- Možda vam je zanimljivo i to da sam baš ja skalpelom skidao stari grb sa zvijezdom na turneji po Australiji. Dogovorili se Igor Štimac, Mladen Pralija i Slaven Bilić da se skine grb sa zvijezdom s dresa. Moj zadatak da skalpelom odšijem grb dovoljno da ga onda na terenu prije početka svatko samo jednim potezom skine. Bilo je to ljeto 1990. i posebne okolnosti. Došli smo sa suvenirima sa šahovnicom, ali smo grb sa zvijezdom htjeli skinuti tek na skupštini kluba. Ali kako ćeš pred našim ljudima u Australiji te 1990. istrčati sa zvijezdom...

Sisgoreo je i dragovoljac Domovinskog rata, čuvar stadiona u Poljudu kad se ujesen 1991. opasno puškaralo iz Lore.

- Ima toliko toga, ostaju mi nezaboravna putovanja, svuda sam bio s Hajdukom, samo Afriku nismo dotakli.

"Crna kutija bijelih" na trenutak se otvorila. Neće nam se Blaž Slišković naljutit, slične zgode i otvoreno priča...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

18. rujan 2020 11:24