Tužna vijest potresla je hrvatski nogomet. Ivan Gudelj, legenda Hajduka i hrvatskog nogometa, preminuo je u 67. godini nakon teške bolesti.
Ivan Gudelj bio je jedan od nogometaša čija se veličina ne mjeri samo trofejima i brojkama. Bio je jedan od najboljih igrača Hajduka 80-ih godina prošlog stoljeća, reprezentativac i kapetan Jugoslavije koji je morao završiti karijeru na vrhuncu, sa samo 25 godina, zbog hepatitisa B. Zbog toga je njegova priča ostala jedna od najvećih „što bi bilo kad bi bilo“ priča hrvatskog nogometa.
Gudelj je rođen 21. travnja 1960. godine u Imotskom, a odrastao je u Zmijavcima. Nogomet je počeo igrati u Mračaju iz Runovića, odakle je kao dječak stigao u Hajduk. U splitski klub došao je 1975. godine na preporuku legendarnog Andrije Ankovića, a vrlo brzo postalo je jasno da Hajduk ima izvanserijskog igrača.
Premda ga se najčešće pamti kao zadnjeg veznog ili braniča, Gudelj je bio mnogo više od klasičnog destruktivca. Bio je snažan, brz, tehnički odličan i opasan put naprijed. Zbog toga su ga kasnije često opisivali kao prototip modernog nogometaša.
Za Hajduk je odigrao 362 utakmice i postigao čak 93 pogotka, što je impresivna brojka za nogometaša koji je većinu karijere proveo u veznom i obrambenom redu. S Bijelima je osvojio naslov prvaka Jugoslavije 1979. te dva kupa, a bio je jedan od nositelja generacije koja je početkom osamdesetih igrala ravnopravno s najvećim europskim klubovima.
Posebno se pamti sezona 1983./84., kada je Hajduk stigao do polufinala Kupa UEFA-e. U prvoj utakmici protiv Tottenhama na Poljudu Gudelj je postigao pogodak u pobjedi 2:1, ali su Englezi uzvrat u Londonu dobili 1:0 i prošli zahvaljujući tadašnjem pravilu gola u gostima.
Jednako važnu ulogu imao je i u reprezentaciji. Već 1979. bio je kapetan mlade reprezentacije bivše države koja je osvojila europski naslov, a proglašen je najboljim igračem turnira. Za seniorsku reprezentaciju debitirao je 1980., a ukupno je skupio 33 nastupa i postigao tri pogotka.
Nastupio je na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980., Svjetskom prvenstvu 1982. u Španjolskoj te Europskom prvenstvu 1984. u Francuskoj. Na Mundijalu u Španjolskoj njegove su igre bile toliko dobre da ga je francuski L‘Équipe uvrstio u idealnu momčad prvenstva. Iste godine, u utakmici protiv Bugarske u Sofiji, postao je najmlađi kapetan seniorske reprezentacije Jugoslavije.
U vrijeme kada nogometaši iz jugoslavenskih klubova nisu mogli tako rano odlaziti u inozemstvo, bilo je gotovo izvjesno da će Gudelj, čim za to stekne uvjete, završiti u jednom od najvećih europskih klubova. Tijekom godina povezivalo ga se s Real Madridom, Barcelonom, Bordeauxom i drugim velikanima. Gudelj je kasnije govorio kako mu je upravo Real Madrid bio velika želja.
No, njegov san je završio gotovo preko noći.
U rujnu 1986. godine, tijekom utakmice Hajduka i Crvene zvezde na Poljudu, Gudelj je osjetio snažnu i neobjašnjivu iscrpljenost te zatražio zamjenu. Liječničke pretrage pokazale su da boluje od hepatitisa B. Pokušavao se vratiti treninzima i nogometu, ali bolest se vraćala i profesionalna karijera bila je završena. Imao je samo 26 godina.
Nakon završetka igračke karijere nije se udaljio od nogometa. Završio je Kineziološki fakultet, radio kao trener i instruktor, vodio Primorac iz Stobreča, Zadar, Dubrovnik i austrijski Vorwärts Steyr, radio s hrvatskim mlađim reprezentacijama, a tijekom sezone 2005./06. kratko je preuzeo i prvu momčad Hajduka. Godinama je bio važan i u sustavu Hrvatskog nogometnog saveza, posebno u radu s mladim igračima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....