Veliki je dan hajdukologije 25. studeni, dan kada se rodio Frane Matošić. Danas bi imao 104 godine, rodio se 1918., a umro je 29. listopada 2007... Petnaest godina da je otišao, tko bi rekao...
Na obljetnicu njegova rođenja ostaje nam zadovoljstvo da se još jednom i iznova prisjetimo barba Frane, kako bi rekao slogan:
- A slavne pamtit ćemo dane, kapetana Matošića Frane!
Kapetana i golgetera Hajduka bez premca, jednog od najvećih nogometaša "bijelih" svih vremena.
Veliki je bio i Vladimir, vratar Beara, a Bajdo, šta ‘š poć govorit o Bernardu Vukasu, pa ipak - Frane Matošić je osim klase centarfora imao i posebnu karizmu vođe o čemu se mlađima prepričava s koljena na koljeno, budući da je najbolje godine i sezone u Hajduku proveo danas davnih već pedesetih godina prošlog stoljeća. Malo je živih svjedoka epohe kad je tadašnja generacija "bijelih" uz kapetana Franu triput bila prvak bivše države, 1950. bez poraza, pa još 1952. i 1955...
Šjor Frani u čast u Splitu postoji veliki mural, zapis kako je u 739 utakmica postigao 729 golova, što je nevjerojatan doseg, istina je da nisu to sve golovi postignuti u službenim utakmicama, ali brojka je stvarna, zapisana u arhivi "bijelih", 212 golova u službenim, a 517 u prijateljskim susretima.
Ostaje zapamćena i uloga najvećeg od svih kapetana kad je nakon Drugog svjetskog rata Hajduk odbio poziv tadašnjih komunističkih vlasti da se preseli u Beograd i postane vojni tim.
Hajduk je ostao doma, gdje mu je i mjesto, poslušao se autoritet Frane Matošića, a vojska neka onda osniva svoj Partizan...
