Hej, opet ću bit u novinama, je li moguće?! – zaskočio nas je Hristijan, kad smo prišli na Pjaci trojici mladića i djevojci s Hajdukovim obilježjima, u znakovitim majicama i dresovima.
Kao da je vidio upitnike iznad naše glave, pa je dohvatio Slobodnu sa stolića i pokazao sliku uz komentar našeg Frane Vulasa, na slici navijača to je doista on.
- Evo me, razvio sam staru, povijesnu makedonsku zastavu, ja sam iz Makedonije, ali četvrto već ljeto radim u Bolu na Braču i veliki sam navijač Hajduka. Prijatelj mi je Jani Atanasov. I on mi je darovao dres – ponosno ga pokazuje. - Ja sam Hristijan Temelkov, iz Negotina, nominativ je Negotino... Tamo gdje su najbolja makedonska vina, poznata nadaleko. A volim radit u Dalmaciji, obožavam, konobarim u Bolu već četvrtu godinu zaredom...
Utakmice Hajduka poseban su u izazov:
- Redovito dolazim, rekao sam večeras kad pobijedimo i kad sve završi s trijumfom ulazim u teren do Atanasova. Ma to ja onako zamišljam, znam da ne smijem utrčavati na teren – smije se Hristijan. Samo da slavimo, kao protiv Vitorije.
Društvo je mlado i veselo, uz njega su blizanci Slavko i Nikola Rastočić, iz Metkovića, s njima i Nikolina djevojka Antonija...
Društvo hajdukovaca skupilo se sa svih strana, povezala ih je ljubav prema Hajduku, dolazak na utakmice, posebno ovako velika kao što je Villarreal, osobit je ritual.
- Mi smo, vidite, blizanci – smiju se. - Iz Metkovića.
Metković Petković?
- Mi smo žestoko za Hajduk. Samo Hajduk, život cili. Kako je počelo? Davno, ćaća Jurica nas je vodio za ruku Ja radim na Hvaru, a moj brat na Mljetu – pričaju uglas pa sad više nismo ni sigurni tko je od njih na Hvaru, a tko na Mljetu, Slavko i Nikola, ali nema veze. Sezonski svi rade na otocima, Brač, Hvar, Mljet, povezala ih na tribinama istoka ljubav prema „bijelima”, pa su sad svi zajedno pravo malo hajdučko društvo. Na Pjaci čekaju Villarreal.
Tu je Nikolina djevojka Antonija, nosi prepoznatljivu majicu Miše Kovača, ja ne mogu drugo nego da ga volin. Pita nas, a da nismo ni trepnuli:
A mene nećete pitat prezime?!
- Hoćemo, kako ne.
- Ja sam Antonija Relota, živim u Švicarskoj, inače sam iz Oborova u blizini Zagreba. Kako Hajduk? Uvijek Hajduk – smije se Nikolina djevojka.
Tu je i dres Krovinovića. Za našu ljubav odjenuo ga je naopako, da se vidi prezime. Je li vam ga Filip darovao kao Atanasov Hristijanu?
- A ne, ne, ja sam kupio dres i htio sam baš da bude Krovinović. Ne poznamo Filipa. Samo mi je drag igrač pa sam uzeo njegov dres.
- Vi ste novinar, je li tako da može bit 3:0 – pitaju nas.
Naravno, čuda su uvijek moguća.
- Eto vidiš, rekao sam ti da je sve otvoreno – nadmudruju se u dobru raspoloženju.
Splitom se polako dizala atmosfera velike utakmice, znate već iz iskustva, ljeto se ne predaje, vruće je i tek će se predvečer okupit mnoštvo navijača. Dvije grupe poznanika što hitaju iz Crne Gore (članovi su Hajduka, pa su preko interneta lako osigurali ulaznice) polako dolaze na poprište.
- Evo nas kod Stolca – javlja grupa iz Podgorice...
Oni koji su krenuli iz Budve, evo ih kod Makarske.
Nego, tu su za susjednim stolom Nenad Periš, u organizaciji Europskog vaterpolskog prvenstva u Splitu i talijanski reporter, poznat lik s ekrana RAI-a Dario Di Gennaro. Periš nas upoznaje:
- Signor Di Gennaro se uspio akreditirat za Hajduka u zadnji čas, stigao je na vaterpolo, ali on je i nogometni stručnjak.
Tko prati Rai, Devedesetu minutu ili Sport nedjeljom prepoznat će Di Gennara, Napolitanac koji izvještava iz Rima, ispričao nam je:
- Sjajno da sam dobio akreditaciju, toliko se veselim vidjet uživo atmosferu iz Poljuda, kao da sam u Napulju ili Rimu. Ja sam, znate, bolestan od nogometa, inficiran... Htio sam u mladosti igrat calcio, ali nemam noge za to, pa sam se prebacio na vaterpolo. S rukama je lakše, hahaha... Tako sam u žurnalizmu ostao vezan za nogomet i vaterpolo.
Voli Napoli, živi u Rimu, a pamti Hajduk. Nećete vjerovati:
- Često sam pogledavao na vašu stranu Jadrana kakav se nogomet igra, vaši klubovi imali su poseban šarm i za mene naročito Hajduk, kao momčad s juga. Meni je pojam bio Ivica Šurjak, kad je on stigao u Italiju imao je tako topovski, razoran udarac, pravu kanonadu bi uputio na gol, kakva se ranije nije viđala kod nas!
E, da je i danas tu Šurjak za topovski šut na Villarreal!
- Moj prijatelj Neno kaže da će bit uzbudljivo, ne sumnjam, doživljaj će bit potpun. Villarreal je jaka momčad. Ja sam lani s Europskog prvenstva izvještavao iz Seville, a nikad ranije nisam bio u Splitu i Poljudu – kaže Di Gennaro, poznat lik s platforme RAI Sport.
Kažite nam Dario, tko će bit europski prvak u vaterpolu?
- Italija ili Španjolska. Svakoj od reprezentacija fali poneka zvijezda, ali bit će to sjajan šampionat.
A Hrvatska?
- Hrvatska je uvijek tu, puna medalja. Možda iznenadi, međutim po meni nije favorit, neka oprosti moj prijatelj Nenad – Periš nije kontrirao, neka signor Dario kaže što misli.
