Hajdukov Niko Kristian Sigur (20) našao se među nogometašima kojima je upućen pretpoziv za međunarodni prijateljski turnir koji će seniorska reprezentacija Hrvatske od 22. do 26. ožujka odigrati u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Kao u nekom filmu, u ovakvom ludom scenariju u samo 11 mjeseci Sigur je tako prošao put od juniora Hajduka do seniorske reprezentacije Hrvatske. Odnosno u malo više od dvije godine prošao je put od hrvatskoj javnosti potpuno nepoznatog mladića koji je u Kanadi bio bez kluba i po hladnoći, snijegu i ledu tražio je s kim će igrati na ulici, do člana treće reprezentacije svijeta.
Mladić rođen u Kanadi hrvatskog porijekla prošle je godine u ovo vrijeme bio dio juniorske momčadi Hajduka. No, zbog toga što se kasno priključio ‘bijelima‘ pa nije imao potrebne barem dvije godine staža u klubu, nije imao pravo nastupa u UEFA Youth League. Zbog toga je Sigur tada žalio, njegovi vršnjaci otišli su tada sve do finala juniorske Lige prvaka. No, pokazat će se da mu je baš to otvorilo vrata seniorskog nogometa, prvo vrata Hajdukove momčadi, a sada već kuca i na ona seniorske reprezentacije Hrvatske. Brže nego što je itko očekivao. Brže nego što su to napravili drugi juniori iz te generacije od starta predestinirani za buduće zvijezde poput doduše mlađeg Luke Vuškovića ili Rokasa Pukštasa (za reprezentaciju SAD-a). Da ni ne spominjemo druge srebrne juniore koji još uvijek traže svoj put prema seniorskoj momčadi Hajduka, a mnogi ga nažalost neće nikada ni pronaći.
Da ponovimo gradivo, u toj fazi prošle sezone zbog ozljeda je tadašnji trener Hajduka Ivan Leko ostao bez oba desna beka Dina Mikanovića i Gerga Lovrencsicsa. A nominalno prvi desni bek juniora Niko Đolonga bio je nužan tadašnjem sastavu Marijana Budimira za završni turnir juniorske Lige prvaka koji se u travnju igrao u Švicarskoj, u Ženevi. Krenula je potraga za drugim rješenjem iz juniorskog pogona, tko bi tu poziciju na beku u seniorima mogao privremeno pokriti. Izbor je pao na Sigura koji je tu poziciju znao igrati i u juniorima. Hajduk je samo nekoliko dana prije prve utakmice njegovom bivšem klubu Vancouver Whitecapsima isplatio naknadu na razvoj i potpisao ugovor sa Sigurom. Ostalo je sada već – povijest.
Nominalno veznjak, tada 19-godišnji Sigur jako se dobro snašao u seniorskoj momčadi koja se tada taman u završnici sezone stabilizirala. Mladića koji je u službenim utakmicama debitirao za Hajduk tog 22. travnja prošle godine s Varaždinom na Poljudu (2:0) od tada praktično više ništa ne može izbaciti iz prve momčadi ‘bijelih‘. Od privremene ‘zakrpe‘ postao je trajno rješenje, i to kakvo.
To što najčešće nije igrao u veznom redu nego na desnom beku nije ga nimalo omelo. Moderan, polivalentan nogometaš koji gotovo kao da uopće ne osjeća pritisak odmah je ‘kupio‘ i struku i navijače.
Krajem svibnja objavljeno je kako će Sigur koji ima dvojno državljanstvo, uz kanadsko i hrvatsko, igrati za U21 reprezentaciju Hrvatske.
- Hrvatska je domovina moje obitelji i zato želim u budućnosti nositi taj prekrasni hrvatski dres. Cijenim i volim Kanadu u kojoj sam živio i nogometno odrastao, ali osjećam da je ovo ispravna i najbolja odluka – poručio je tada Sigur.
Od tada je skupio šest nastupa za mladu reprezentaciju ‘kockastih‘, na Euru i u kvalifikacijama za Euro, ali njegov meteorski uspon se i dalje nastavio. Neovisno igrao na poziciji desnog beka ili u veznom redu što mu dojam je više leži, neovisno o turbulencijama u igrama ‘bijelih‘ kojih je bilo, Sigur se u rekordnom roku pretvorio u jednu od najjačih karika momčadi s Poljuda. A to je brzo prepoznao i izbornik Dalić. Nastupi li za Hrvatsku u Abu Dhabiju, time bi ga u HNS-u ‘kaparali‘ i za budućnost.
Sigurovu priču možemo nazivati ludom, filmskom, kako god, a takve su zaista baš rijetke. U veljači 2022. godine stigao je u Hajdukov klub partner Radomlje kao slobodan igrač. Prethodno je mladić rođen u Burnabyju u British Columbiji vrlo kratko igrao za Vaughan Azzurri, poluprofesionalnu ekipu iz Ontarija koja se natječe u trećem razredu kanadskog nogometa, a potom i za York University. Kao dijete je dvije godine proveo u akademiji Whitecapsa, a za vrijeme ‘lockdowna‘ i kasnije i mali balun na ulici, na ekstremno niskim temperaturama, po ledu, ali nije posustajao. Tadašnjem sportskom direktoru Radomlja bivšem djelatniku Akademije Hajduka Andri Fistoniću na njega je pažnju skrenuo prijatelj kanadski Hrvat.
Sigur je sam platio zrakoplovnu karti i smještaj kako bi u Sloveniju došao na probu. Zadovoljio je struku, ostao, ali mu nije ponuđen ugovor. Preselio je potom u Split uz pomoć Fistonića i Budimira. Ustalio se ekspresno i u juniorskoj momčadi Hajduka, ali profesionalni ugovor je dočekao tek kada i nevjerojatan splet okolnosti koji mu je otvorio vrata prve momčadi.
- Nikada nisam pričao ni o jednom drugom poslu, oduvijek sam samo želio biti nogometaš. Nekada nije bilo jasno kada će se to točno dogoditi, jer godine su išle, a ništa se nije poklopilo. Kada sam dobio potvrdu da mogu doći u Radomlje na probu, odlučio sam odustati od fakulteta i rekao: ‘Tata, ja odlazim i neću se premišljati‘. On mi je obećao da će me uzdržavati dok budem tamo i onda kada se otvorila mogućnost dolaska u Hajduk, svi smo se složili da je Hajduk - Hajduk i da se ovakva prilika vjerojatno više nikada neće ukazati, tako da smo odlučili da idem tamo – rekao je jednom Sigur u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju.
Veliki talent, ali i još veća upornost učinili su Sigura jednim od najboljih igrača Hajduka, prvotimcem, mladim reprezentativcem, a sada je pred vratima i seniorske reprezentacije Hrvatske. Uopće nije loše za momka koji je prije samo dvije godine sam sebi platio zrakoplovnu kartu i smještaj da dođe na probu u Radomlje.
