Previše je pogodaka Hajduk ove sezone već primio u sudačkim nadoknadama, kao u četvrtak protiv Rakowa na Poljudu, a da bi se to moglo nazvati slučajnošću ili pukom "pegulom". Čak četiri gola primio je već na takav način u samo deset odigranih utakmica, od čega triput u Europi.
Počelo je sve gostovanjem kod Žiline, kada je nakon 2:0 slavlja u Splitu u uzvratu Hajduk pogodak za 2:1 vodstvo domaćina primio u 91. minuti. Bio je to autogol Darija Melnjaka. Nastupila je panika, a u preostalom dijelu susreta Slovaci su kreirali još jednu šansu kojom su doslovno iz ničega mogli susret odvesti u produžetak.
Ako tu i nije bilo neke veće štete izuzev gubitka bodova za koeficijent, ugleda, samopouzdanja i živaca, itekako je bilo u Limassolu. U 2. kolu kvalifikacija Europske lige svladao je Hajduk u prvom ogledu na Poljudu Pafos 2:0. No za razliku od odličnog splitskog izdanja, u uzvratu su Bijeli bili očajni. Obrana Hajduka kapitulirala je u prvoj minuti sudačke nadoknade i susret je otišao u produžetke. Domaćin je slavio 4:0, prošao dalje, a momčad trenera Gonzala Garcije natjecanje nastavila u Konferencijskoj ligi.
Potom u 90. minuti prvenstvenog susreta u Varaždinu u kojem je Hajduk poražen 1:2, Marko Livaja nije iskoristio kazneni udarac koji je potencijalno Bijelima mogao donijeti izjednačenje i bod, makar je to samo rubno dio ove priče. Naime, Livaja je u nedjelju golom u 87. minuti donio Hajduku pobjedu u Velikoj Gorici. No prije i nakon tog susreta još je dvaput obrana Hajduka kapitulirala u sudačkim nadoknadama.
Poslije dva gola primljena u 91., Hajduk je dvaput pogotke za konačnih 2:2 na Poljudu primao u 95. minuti. Bilo je to u prvenstvenom ogledu s Istrom 1961 prije 12 dana i spomenutom okršaju s Rakowom u četvrtak. A barem jednako toliko kao ova crna lista je "copy paste" način na koji su ti zgodici primljeni. Dvaput je obrana Bijelih izgledala kao nekadašnji promatrači EU-a na ovim prostorima, nezainteresirani, pasivni ljudi odjeveni u bijelo.
Četiri primljena gola u nadoknadama i zapucan penal
- S*anja se događaju – prokomentirao je Garcia nakon utakmice na upit o bolno primljenom pogotku za 2:2, koji je još jednom šokirao Poljud. Problem je što se Hajduku takva "s*anja" događaju prečesto.
Što je tome razlog, padovi koncentracije, nedovoljna psihološka pripremljenost, odnosno labilnost, manjak kvalitete...? Može se samo nagađati. Možda je u pitanju i kombinacija nekoliko faktora. No to se ne smije relativizirati, a pogotovo ne negirati, već se s tim problemom treba uhvatiti ukoštac.
Uostalom, to je naslijeđeni problem koji je Garcijin Hajduk imao i prošle sezone. Naravno, zabijao je i Hajduk pogotke u finišima utakmica, kao za 2:2 remi s Rijekom prije godinu dana na Poljudu ili spomenuti gol Gorici proteklog vikenda, ali prisjetimo se samo ovih prošlosezonskih utakmica.
U trećoj minuti sudačke nadoknade uzvratnog susreta kvalifikacija Konferencijske lige Hajduk je protiv Zire na Poljudu primio pacerski pogodak za 1:1, primio ga je Ivica Ivušić iz praktično mrtvog kuta. Morao je Hajduk kroz produžetke tražiti prolaz. I našao ga je pobjedom 2:1 (prvi susret okončan je rezultatom 1:1). Za razliku od sljedeće runde tog natjecanja, kada je ispao u produžecima kod Dinamo Cityja (poraz 1:3, pobjeda u prvom susretu 2:1).
A još bolniji su bili golovi primljeni u rekordno velikim sudačkim nadoknadama od najvećih domaćih rivala. Još se pamti kako je Hajduk ostao bez pobjede u prvenstvenom derbiju s Dinamom u Maksimiru u prosincu prošle godine, kada je Arber Hoxha zabio za konačnih 1:1 u 12. minuti sudačke nadoknade. A pogotovo nevjerojatan poraz od Rijeke u četvrtfinalu Kupa na Rujevici.
Tada je Hajduk pogotkom Roka Brajkovića poveo 2:1 u petoj minuti sudačke nadoknade. Da bi potom uslijedio senzacionalan preokret domaćina pogocima Tonija Fruka i Gabrijela Rukavine u 18. i 20. minuti sudačke nadoknade.
Hajduk je protiv Rakowa izuzev razočaravajućeg pada u završnici utakmice već nekoliko minuta prije primljenog drugog gola (prethodile su mu dvije velike šanse gostiju) pokazao dojmljivu partiju. Čak i s igračem manje nakon isključenja Pajazitija izgledao je Hajduk kompaktno. Baš u trenucima kada je Hajduk trebao prelomiti susret, dogodio se neoprezan start u žaru borbe koji je ostavio Bijele s igračem manje, a Garciju u problemu.
Tito je to znao riješiti
Kod oba primljena pogotka obrana Hajduka je slabo reagirala. Kod prvog Niko Sigur, kojeg je igrač Rakowa olako probio, kod drugog Dario Melnjak, Alberto del Moral, ali i neuvjerljivi vratar Toni Silić koji je morao bolje reagirati. No ostao je dojam da Hajduk kvalitetom nije ništa slabiji od Rakowa. Poljaci su dobra, čvrsta, europski iskusna momčad, ali Hajduk im može parirati. Ako se riješi ovih svojih "dječjih bolesti".
Činjenica je da se previše toga izdogađalo u sudačkim nadoknadama da bi bilo slučajno. Problem je evidentan. Ovo je bolesno koliko je puta obrana Hajduka kapitulirala u finišima utakmica, kada se susret lomio. Nešto o tom pitanju treba napraviti. Prije uzvrata u Poljskoj. A nema mnogo vremena. Već u nedjelju Hajduka čeka teška utakmica domaćeg prvenstva protiv dosad maksimalnog Osijeka na Poljudu (devet osvojenih bodova iz tri utakmice).
Još prije više od pola stoljeća, u eri legendarnog predsjednika Tita Kirigina, u Hajduku su sličnom problemu mentalne nestabilnosti doskočili angažiranjem sportskog psihologa koji je, zanimljivo, bio baš Poljak, legendarni Paweł Rotkiewicz, koji je zbog svog prezimena odmah dobio nadimak Rotkvica. To je već dugo standard u sportu i nogometnim klubovima, pa tako i u Hajduku, ali dobro bi Bijelima došao jedan Rotkvica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....