Najbolje je u sastavu imati veliku većinu domaćih, a onda umetati ekstra klasne strance, kao što su bili Holcer, Oblak, Slišković... Kranjčar, Ibričić...
Recept je odavna napisan, ali je li baš primjenljiv svaki put? Svjedoci smo Hajdukova lutanja u gomilanju stranaca, ali i činjenice da vlastiti kadar ili se brže bolje dobro proda i unovči (Palaversa, D. Bradarić) ili pak ti momci – nisu toliko dobri nogometaši.
Zaglavili u bespućima okolnih klubova i liga
Odabrali smo šestoricu o kojima su nam prije i kasnije bila puna usta hvale i visokih očekivanja. A oni su negdje „izgubljeni u prijevodu”.
Od njih se očekivalo puno i još se očekuje, jer za pojedince nije još prekasno, ali njihov napredak ne ide glatko.
Možda treneri nemaju dovoljno sluha kao u slučaju Teklić...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....