Hajduk je poprilično turbulentnu polusezonu završio u izuzetno pozitivnom tonu - obranjenim naslovom u Kupu, drugim mjestom u prvenstvu i osam uzastopnih utakmica bez primljenog pogotka.
Nakon što se spustio zastor na još jednu sezonu u hrvatskom klupskom nogometu, sjeli smo s trenerom Bijelih Ivanom Lekom, koji nam je u velikom intervjuu iskreno govorio o svemu što se događalo otkad je preuzeo momčad u siječnju.
Od toga zašto je na početku inzistirao na 3-5-2 i što ga je navelo da promijeni mišljenje, pa do njegovih izjava koje su punile naš javni prostor i navijačima davale neiscrpan materijal za rasprave, Leko je progovorio otvoreno o svemu.
Za početak smo ga pitali da rezimira sezonu koja je iza nas.
- Kad sam došao u Hajduk, Dinamo nam je bježao devet bodova, a mi smo bježali trećem pet-šest. Imali smo gostovanje u Osijeku u četvrtfinalu Kupa, što je već bilo "drž‘ gaće" i to nam je bila startna pozicija. Krajnja pozicija je da smo u pet mjeseci izgubili bod u odnosu na Dinamo, a trećem bježimo 21 bod. Osvojili smo kup, s tim da smo prošli gostovanje u Osijeku i Koprivnici, što u najmanju ruku nije lako. Također, igralo nam je devet juniora, a ako to gledamo s financijske strane, od siječnja smo im podigli vrijednost za nekih 20 milijuna eura. Prije Dinama smo imali lošu statistiku, ali u sljedećih 13 utakmica smo po statistici bili bolji od njih. Tu pričam o očekivanim golovima za i protiv, očekivanim bodovima po utakmici... Nogomet je postao takav da ga se može mjeriti, jer brojke ne lažu. Ja sam imao sreću da je bilo puno loših trenutaka pa sam mogao učiti, jer u dobrim trenucima ne učiš. Mislim da smo puno naučili i da smo u puno boljoj situaciji nego što smo bili, a sve se to događalo bez Kalinića, Eleza, Mikanovića, Grgića i Sahitija.
Da ne biste pomislili da su priče o važnosti brojki prazne, Leko je nakon rezimea polusezone izvukao papir s detaljnim statističkim podacima koji su sortirani po različitim fazama sezone. A oni su otkrili nešto i o mladim igračima...
- Za usporedbu, mladi su u prvom dijelu sezone imali 1200 minuta, od čega na Biuka otpada 1115.
Koliko je količina minuta koju su dobili mladi u vašem mandatu rezultat plana, a koliko okolnosti?
- Sigurno nije bio plan da igra devet juniora, jer ne znam koja je ekipa nešto osvojila s toliko mladih. Bio je plan nekima otvoriti vrata, pustiti ih na pripreme i onda vidjeti hoće li ući u konkurenciju. To su bili Prpić, Vušković, Pukštas, Capan i Brajković, Sentića nisam tu računao. Bio je plan s njima djelomično pokriti onih šest-sedam igrača koji su otišli i onda dovesti onih četiri-pet, što je postala famozna izjava. To je bio plan, a "dogodili su se" Sigur i Letaj.
Kad smo kod Sigura, on ostaje desni bek?
- Za sada ostaje, tko bi bio lud mijenjati ga? Iako je on nama došao iz juniora kao zadnji vezni.
Mislite li još da ne može napraviti karijeru na desnom beku?
- Moje mišljenje je bilo da može veću karijeru napraviti kao veznjak. Ja kad ga gledam, on može biti baš dobar zadnji vezni. Ali možda da ga sad stavim na zadnjeg veznog, mi bi počeli gubiti, a on ispadao smiješan. Uvijek kad govorim neke stvari morao bih naglasiti "u ovom trenutku", jer nogomet je dinamičan i ne možemo znati kako će nešto izgledati u budućnosti.
Je li vaša odluka bila da brani Lučić?
- Je i možda mi je žao što je nisam odmah donio, jer vratar je pola ekipe. Ja ne kažem da je nama problem bio Sentić, ali mi sad imamo rezultat jer smo napravili nešto u što se vjeruje i za što postoje automatizmi rada.
Je li u toj odluci presudila Lučićeva igra nogom ili nešto drugo?
- U prvom trenutku nije, već se nešto jednostavno moralo promijeniti jer je bilo loše. Vladao je totalni nemir. Onih prvih 15-20 minuta u Maksimiru je bilo nešto najgore što sam ja doživio, svaki napad bila je panika. A i realno, nama je svaki udarac u gol bio pogodak. Dinamo je u Maksimiru imao xG 0,9, a zabio je četiri gola i moj je dojam bio da je mogao i osam. Šibenik nam dođe ovdje, dva puta prijeđe centar i zabije gol, uz jednog „mrtvaca”. Odemo u Istru, primimo gol iz ničega po sredini gola. Dobra obrana i dobar posjed daju sigurnost i samopouzdanje, tako da smo se zbog toga odlučili za Lučića.
Kako komentirate individualne greške stopera?
- To je i do načina igre. Tko god je tada igrao, mi smo bili loši. A sad ako Borevković ne igra, to je drama. Awaziema sad treba ostaviti jer je ludilo... S Vuškovićem je bilo specifično. Kad sam ga vidio na treningu, bilo je grijeh ne staviti ga, iako znaš da je to klinac od 16 godina koji ti može "uzeti" utakmice. I "uzeo" nam je dvije, s Lokomotivom doma i s Rijekom u gostima. Ali to je normalno, jer nije baš prirodno da klinac od 16 godina igra. On je došao u tu situaciju spletom okolnosti i zbog količine talenta.
Koliko je teško ili lako voditi momčad u kojoj igra Marko Livaja?
- Lijepo je imati Marka Livaju, jer je to ekstra kvaliteta. On je nama riješio puno utakmica kad nam nisu funkcionirali automatizmi i kad smo bili "u banani". I sad treba uklopiti druge da bi iskoristio Livaju na najbolji mogući način, tako da je to jedan veliki plus. Nije on slučajno najbolji igrač lige.
Koliko su karakteristike njega i drugih igrača utjecale na promjene u igri koje su donijele bolje rezultate?
- Utjecale su puno, ja sam sad isto pametniji. Prije sam gledao Hajduk iz daljine, bez analize, samo iz ljubavi. Kad sam došao ovdje, vidio sam kako je Hajduk igrao s Melnjakom nisko, Biukom široko, Mikanović bi se podizao, Sahiti ulazio unutra... Pričaš sa svima, svi govore da su tako igrali i da im je tako ludilo. Nisam ja ovdje došao i igrao nešto na što su me svi upozoravali da ne žele. Imali smo tri špica - Livaju, Kalinića i Mlakara - i meni je bio grijeh da igra samo jedan. Mlakar sad nama igra krilo spletom okolnosti, ali on u prvom dijelu u 4-2-3-1 nije bio starter.
Dakle, kada ste došli u Hajduk mislili ste da ekipi najbolje odgovara 3-5-2?
- Milijun posto. Ja sam bio igrao u raznim sustavima, a po onome što sam vidio u Hajduku i po komunikaciji sa svima okolo, mislio sam da je to najbolje. Nisam ja lud da ću nešto raditi ako netko u nešto ne vjeruje. Na kraju sam uzeo sve na sebe i promijenio stvari kako bi dobili malo mira.
U kojem trenutku ste shvatili da su igrači pod stresom kad čuju da će se igrati s trojicom nazad?
- To vidiš, osjetiš... I što ti je lošiji rezultat, želiš da ti je to nešto krivo. Meni je to tada odgovaralo, lakše mi je bilo reći da je 3-5-2 kriv, nego individualna greška nekoga. Jer kad kažem da nam je netko uzeo tri boda, ja tog igrača ubijam i onda mi je lakše reći: "Momci, ovo je moja greška, idemo sad probati ovo". Ako ćemo analizirati, to nije baš sve tako, ali meni je bilo lakše tako napraviti nego ubiti igrače.
Ne moramo iskoristiti riječ "dosadno", ali je li ovo sad puno daleko od onog nogometa kakav želite igrati?
- Nije puno daleko, ali je za moj gušt malo prepasivno. Meni je bila dosadna utakmica Hajduk - Dinamo, jer kao i u većini derbija bilo je malo udaraca, blok na blok... Ali ja se isto tu moram iskorigirati, da sam rekao "ovo je bila dosadna utakmica", onda se ne bi pet puta ponavljalo pitanje "je li ovo sad dosadna utakmica?".
Dosta ste izravni u izjavama, a svaka vaša riječ važe se u javnosti. Što mislite o tome? I zašto nikada niste htjeli naknadno objasniti svoje izjave?
- Zato što mislim da ljudi s kojima ja pričam mene uvijek shvate, ali možda moram pripaziti malo na način na koji nešto govorim. Ja se stvarno ne pripremam za presice da bih nekome prodao priču, nego nastojim pričati ono u što ja vjerujem. Ali svaka činjenica ima dvije strane... Primjerice, mi imamo osam utakmica zaredom clean sheet i netko može reći da je obrana ludilo, a netko može pitati "gdje su mu golovi?". Bilo je par trenutaka u kojima me ljudi nisu dobro shvatili, to ide meni na štetu i ja ću se sigurno u budućnosti nastojati korigirati.
Mislite li da je to dio mentaliteta, ili smatrate da bi ljudi trebali imati malo drugačiji mentalni sklop?
- Mislim da se naši ljudi ne trebaju mijenjati, nego očigledno ja i svi mi moramo paziti da budemo malo jasniji. Ja sam ponosan što sam odavde, jer gdje god da dođemo mi pobjeđujemo... Ja ću se sigurno pokušati korigirati, ali mislim da biste i vi to trebali. Jer, nije sve u riječi, nego je i do načina razgovora i kako želiš nešto iskomentirati. Ja znam da vi pričate svoje priče, jer to vam je posao i ja to poštujem, a na meni je da pokušam biti jasniji. Ne želim prodavati pamet i vrijeđati inteligenciju ljudi. Ja se mogu pogledati u ogledalo i ne moram se sakrivati, kad budem morao, onda ću se pripremati.
Jeste li već razgovarali sa sportskim direktorom o transferima?
- Stalno pričamo, on nije doveo nijednog igrača bez da je mene pitao. Predsjednik, direktor, ja i skauti, svi normalno pričamo i svatko radi dio svog zadatka. Sad opet dolazimo do dijela o načinu komunikacije... Kad ja kažem da svatko radi svoj posao, netko može reći da se mičem sa strane i glumim frajera, a netko može reći da sam koncentriran na svoj dio zadatka i da je klub ozbiljan. Ja volim reći "mi". Zamislite da ja kažem da ću vidjeti sam hoću li pustiti Pukštasa, sutra bi bilo da sam bahat i da mislim da sam bogomdan.
Gdje je Hajduk u odnosu na ostatak Europe? Po tradiciju i publici, klubu je mjesto u skupinama europskih natjecanja, ali gdje je po igri i igračima?
- Nismo mi bezveze tu gdje jesmo, niti nam je koeficijent bezveze tu gdje je. Srpski nogomet sada ima jedan klub izravno u Ligi prvaka, a drugi će ići u kvalifikacije. Tri belgijske ekipe igraju četvrtfinala, onda dođe Gent na pripremama i izmete Hajduk 3:0, a može biti 15:0... Nije to slučajno. Ne treba se sakrivati i tražiti opravdanja, nego raditi i pokušati biti bolji, jer hrvatski klupski nogomet je s razlogom tu gdje je.
Koliko Hajduku treba da bi se ozbiljnije uključio u tu priču?
- Uvjeren sam da nam nedostaje malo, ali sada nismo na nivou Fenerbahčea, Olympiacosa, Bruggea. Mi sebe cijenimo i nikome ne priznajemo da je bolji, ali radi nečega su oni nositelji. Mi ćemo se dignuti, siguran sam, ali da bi podigli naš koeficijent morat ćemo izbacivati favorite.
Kada bi se Hajduk plasirao u skupinu Konferencijske lige, koliko bi mogao igrati na dva fronta?
- Moramo. Nema koliko možemo, moramo. Zato nam treba 16-17 first choice igrača. Nije realno imati 20, jer to nitko nema. Ja znam da je vama jako dosadno kada ja malo mijenjam, ili kasno mijenjam, ali svaki put kada sam imao dobar rezultat bilo je tako - koristiš 15-16 igrača i malo mijenjaš jer na taj način igračima daješ automatizme i samopouzdanje. Prije dvije-tri godine moj bivši asistent mi je izvadio statistiku pet prvaka iz najjačih liga da bi vidio što im je zajedničko i ispalo je da je u pitanju to što koriste najmanje igrača i što primaju najmanje golova.
Ljudima nije dobro sjela vaša izjava kada ste rekli da je Dinamo jednu planetu ispred Hajduka...
- To za Dinamo sam rekao kad su mogli imati 15 bodova prednosti. Imali su četiri igrača na Svjetskom prvenstvu u Kataru, imaju tri-četiri najbolja U-21 igrača, najveći budžet... Kako stvari stoje realno, ne možeš im konkurirati, ali nogomet je zanimljiv jer u njemu nema pravila. Leicester bude prvak Engleske, Bayern ispadne u polufinalu kupa... Ne pobjeđuje uvijek novac, jer onda bi PSG uzeo šest Liga prvaka. I onda kad imaju toliku prednost, a mi ne možemo dobiti nikoga, dođe mi pitanje što radi Dinamo. Briga me što radi Dinamo, imam svojih problema... - objasnio je Leko što je mislio tada.
Zašto ste imali toliko problema s ozljedama u ekipi? Jesu li u pitanju uvjeti?
- Mišićne ozljede mogu biti od treninga, ali nama su se najozbiljnije ozljede dogodile zbog terena. Sahiti je okrenuo zglob na terenu, Prpić se također ozlijedio zbog terena, Kalik ima problema s pubisom, što nije mišićna ozljeda. Glupo je pričati o trenažnim ozljedama. U proteklih sedam-osam godina moje ekipe su uvijek bile najspremnije i imale najmanje ozljeda. Također, postoji faktor treninga, faktor prehrane i faktor odmora. Da bi igrač bio spreman, sva tri moraju biti u balansu. Ja vidim jedan, kontroliram drugi po tjelesnoj masti itd., treći ne znam. Ti možeš trenirati ludilo, ali ako izađeš do tri sata ujutro i popiješ deset piva, sutra se možeš ozlijediti na treningu.
Koji vam je trofej najdraži u karijeri?
- Belgijsko prvenstvo s Club Bruggeom. Ja stvarno volim sve klubove u kojima sam radio, ali tamo sam bio igrač tri-četiri godine, a onda i trener. Mlad, nitko i ništa, a onda osvojimo prvenstvo na takav način da je to nemoguće. To mi je bio prvi trofej. Ovaj kup ovdje cijenit ću puno i cijenit ću ga sigurno više što vrijeme bude odmicalo, jer puno velikih trenera koji su bolji od mene nisu bili u situaciji da nešto osvoje. Mi smo ovdje na početku nečega, sve smo tempirali za sljedeću godinu. Veselim se i jedva čekam početak sljedeće sezone.
Bi li vam onda titula s Hajdukom bila najdraži trofej?
- Bi, sto posto - ispalio je Leko bez razmišljanja.