Ako je netko osjetio na svojoj koži surov smisao za humor splitske publike, Hajdukove, onda je to – da ne idemo dalje u prošlost – Darko Jozinović.
Dobar lijevi branič, nogometaš koji je uvijek davao sve od sebe, sa svojim kvalitetama odličnog profesionalca duga koraka špartao je lijevom stranom, lakoćom bi prihvatio sustav 3 – 5 – 2, a koji put, hm, ne bi pogodio centaršut.
Stigao je u Hajduk iz Cibalije devedesetih i odigrao svoje, maksimalno pošteno. Bio je dobar, a publika ga je jednom baš uzela na pik. U nekoj dobrohotnoj verziji...
Zazivala ga da izvede penal u prvenstvenoj utakmici u kojoj je Hajduk debelo vodio, pa onda imao priliku još povisiti vodstvo s bijele točke. Publika je sa sjevera skandirala „Jozo, Jozo...”, htjela da miljenik trenutka šutira.
Uz slučaj sa Sentićem pao nam je na pamet Darko, tj. Jozo, Jozinović, nazvali smo ga:
- Sjećam se, kako se ne bih sjećao. Pamtim sve te dane, bio je užitak nositi dres Hajduka, davao sam sve od sebe... Samo lijepe stvari pamtim, a bilo ih je puno za četiri godine. Sve je prolazno, ali Hajduk je vječan za sve nas koji smo igrali u bijelom dresu – odazvao nam se pun emocija.
I onda ste jednom izvodili taj penal?
- Da, da, sjećam se i toga, kako ne... Želim podržati mladog Sentića, sve je to normalno što se dogodilo, to je nogomet, takva je i publika, kad ti ne ide, svaka sitnica smeta. Ali, treba se izdignuti iznad toga, biti čvrst, ne sumnjam da će to uspjeti i mladom vrataru. Treba mu dat i podršku, klub će mu je pružiti.
I publika?
- Hoće i publika, nekoliko dobrih obrana i opet će biti junak kao što je bio ujesen. Bit će Sentić junak derbija u Maksimiru, garantiram da će protiv Dinama biti odličan i sve će to proći kao da nije ni bilo. Sljedeća utakmica je i nova šansa za pobjedu, dobru igru, samopouzdanje i sve se zaboravi. I ja sam imao odličan odnos s publikom – priča nam Darko.
A taj put bilo je malo zafrkancije, kako je to bilo, podsjetite nas?
- Kad su me zvali i kad sam išao pucati penal više od svega sam htio proslaviti gol s Torcidom. Ja sam već u mislima zabio gol unaprijed dok sam koračao prema bijeloj točki, a da još nisam ni zapucao. Vjerojatno mi je to poremetilo koncentraciju i promašio sam. Srećom, nije utjecalo na rezultat... Podrška Sentiću, ne smije ga to omesti... - rekao nam je Jozinović koji je donedavno radio u Cibaliji, a sada u Zagrebu završava na Akademiji HNS-a stjecanje UEFA PRO licencije.
Ivan Pudar, stari vratarski lisac i trener također podržava Sentića:
- Radi par ispucavanja su ga uzeli na zub, to stvarno nema smisla za momka koji je miran, ponizan i sve dobro radi. Ali, to je tako, inače je pravi vratar i dobro igra nogom. Malo nesigurnosti ne smije ga omesti. Savjet je jednostavan: radiš, radiš, radiš i kad ne primiš gol, sve je u redu! Vratar je najosjetljivije mjesto u momčadi, zaboravi se što napadač promaši, a vratarev propust se vidi. Ako vratar ne primi gol, utakmica se nije izgubila!
Pudar povlači paralelu:
- Pritisak dovodi do greške, ali Sentić će sve to izdržat, stabilan je. Već na idućoj grlit će ga i ljubit, splitska publika je takva, kad u derbiju s Dinamom bude dobro branio, volit će ga poput Svetog Duje!
Znaju li Hajdukovi vratari igrat s nogom?
- Znaju. Uči se to. Promijenila se tehnika branjenja, danas se više ide na refleks, vratari u balunu postaju više kao hokejaško-rukometni, a gubi se ono staro učenje tehnike hvatanja baluna. Međutim, uči se i igrat nogom, to je neophodno – smatra Pudar.