Navijači su vjerovali u čudo. Bez obzira što kladionice Hajduku nisu davale ni grama šanse na Poljudu je opet bila spektakularna atmosfera, a stadion ispunjen do posljednjeg mjesta.
Naravno, osim sektora koji su morali biti prazni zbog kazne UEFA-e. I prolaza. Hajduk nije uspio izboriti prolaz, ali barem smo vidjeli prolaze na tribinama. Navijači su poslušali apele svog kluba.
Ovaj put nije bilo ni baklji, ali ni rasizma. Ovaj put se sucu zviždalo, ali nije mu se svašta vikalo. Uz prohodnije prolaze, stepenice. Ako UEFA rasizmom ne bude smatrala koreografiju s natpisom BILE beštije ili se zbog toga ne jave iz PETA-e, ili nekog drugog Društva za zaštitu životinja, neka nova strašna kazna ne bi trebala sletjeti na Poljud.
Još jednom je Torcida koreografijom nadmašila samu sebe. I doslovno. Retro transparentom i porukom „Bile beštije” uz morskog psa krvavog „osmijeha”. Starije generacije navijača sjetit će se tog transparenta koji je u svoje vrijeme stajao na istom mjestu.
Na krilima navijača Hajduk je upirao, upirao. Na trenutke je čak i izgledalo kako bi se sve moglo i „zakuhat”. Pobrao je Livaja ovacije kada je pokušao lobovati starog dobrog Reinu s centra. A kad je potom opalio muški s dvadesetak metara i gotovo pogodio unervozio se i strateg Villarreala Unai Emery, namještao je svoje igrače s ruba trenerskog prostora.
Ali onda je jednu osvojeno-izgubljenu loptu na 35 metara od Lovre Kalinića u nastavku akcije kaznio Pedraza pogotkom koji je neodoljivo podsjećao na prvi gol koji je Hajduk primio u prvom susretu.
- Hajduče znaj, još nije kraj, igraj i nikad se ne predaj! - skandirali su navijači dok su igrači Hajduka na poluvremenu išli prema svlačionicama. A suca Andrisa Treimanisa iz Latvije su ispratili salvama zvižduka zbog neujednačenog kriterija.
Zazivalo se u pomoć i Isusa.
- O Isuse, na nebesu, daj pomozi bijelom dresu...
No, nije ni to pomoglo. Jer Hajduku je i sreća okrenula leđa kada je Chukwueze zabio, a da ni sam ne zna kako. Isti igrač čiji je pogodak u Münchenu lani iz Lige prvaka u četvrtfinalu eliminirao Bayern. Nakon što se Villarreal iz izglednih šansi napromašivao odnosno nakon što je Lovre Kalinić skidao i nemoguće, gol je pao iz ničega.
Hajduk je potom igrao za ponos, tražio se barem pogodak za nagradu navijačima, dok se na tribinama pjevalo i u pauzama proklinjalo ždrijeb. Ali i ovakav po početnoj postavi napola gotovo Villarreal B je kombinirana momčad polufinalista Lige prvaka. A onda su s klupe ulazile najveće zvijezde Pau Torres, Gerard Moreno... Nisu mogle bile beštije ništa oklopu „žute podmornice” koja je izgledala kao da je na nuklearni pogon. Međutim, unatoč porazu navijači su pjevali sve do kraja i igrače na kraju ispratili pljeskom. I porukom koju su unedogled ponavljali u završnici:
- Kad si prvi na kraju sezone, cili grad prati šampione, ako ne uđeš u Ligu prvaka, bodrit će te grupa luđaka, za te dat ćemo svoje krvi, nema veze zadnji il' prvi...
