Malo toga pozitivnoga može se izvući iz katastrofalnog poraza Hajduka na Maksimiru. Poraz sam po sebi nije toliki problem, pa čak ni visokih 4:0, ali blijeda i izgubljena predstava Bijelih jednako je šokantna i nakon prespavane noći.
Virozni Marko Livaja praktički nije dobio upotrebljivu loptu i svoj nastup je zaključio nakon 45 minuta s ukupno 11 dodira. Dario Melnjak očigledno se nije bio sasvim oporavio od te iste viroze, a usto je i na brutalan način do izražaja došlo to što čovjek jednostavno nije stoper, dok je Ferro svojim bezvoljnim reakcijama značajno olakšao situaciju Modrima kod prva dva pogotka.
Agustin Anello bio je loš u fazi obrane i još gori u fazi napada, Gerga Lovrencsicsa smo samo mogli vidjeti kako u nekoliko navrata u sprintu utrčava u prostor u koji lopta ne stiže i ostavlja cijeli bok praznim... I tako bismo mogli unedogled.
No, jedan igrač se ipak uspio izdvojiti kao svijetla točka u teškom porazu Bijelih, koliko god ona slabo sijala dan nakon potopa u Maksimiru.
Luka Vušković, najveći talent Hajdukove akademije i jedan od najatraktivnijih mladih igrača u Europi, jučer je na Maksimiru debitirao od prve minute sa samo 16 godina i dva dana, čime se izjednačio s Markom Dabrom kao najmlađi debitant u povijesti HNL-a.
Danima se špekuliralo hoće li Vušković na Maksimiru krenuti od prve minute, jer on je ostao jedini stoper u momčadi uz Ferra i Stefana Simića. Na kraju je dilemu hoće li se Melnjak oporaviti i hoće li mladi talent na teren umjesto njega Leko riješio pomalo iznenađujuće - ostavivši Simića na klupi i poslavši na teren njih obojicu.
Vušković je od početka djelovao mrvicu nedorastao situaciji, što i ne treba čuditi s obzirom na to da se radi o kadetu koji je svoj službeni seniorski debi upisao u najvećem derbiju hrvatskog nogometa, i to igrajući za desetkovanu i kronično neuigranu ekipu. No, svejedno je ostavio najbolji dojam od cijele stoperske trojke, a uzevši sve u obzir, čak se i može reći da je jučer djelovao bolje od svih svojih suigrača.
Imao je 81 posto točnih dodavanja i jedno ključno, što je iz redova Hajduka za rukom pošlo još samo Rokasu Pukštasu i Janu Mlakaru. Imao je i jedan uspješan dribling, ali ono što posebno privlači pažnju jest njegova defenzivna statistika. Naime, mladi stoper imao je 3/3 dobivenih duela na tlu i 3/3 zračnih duela, dvije oduzete lopte, šest otklonjenih opasnosti i četiri blokirana udarca.
Ako njegovu statistiku usporedimo s onom Ferra i Melnjaka, vidimo da je u svemu najbolji osim u oduzetim i presječenim loptama. Ferrovih 50 posto uspješnosti u duelima na tlu i ne treba toliko čuditi, kao ni Melnjakovih 0/2 uspješnih zračnih duela, ali indikativno je da je 16-godišnjak dobio 3/3 duela u zraku, dok je njegov nemjerljivo iskusniji portugalski kolega - kojeg krasi identična visina - ostao na 1/2.
Koliko je razumno bilo staviti 16-godišnjeg debitanta od prve minute u ovakvoj situaciji, tema je za širu raspravu, ali Leko je već dao do znanja da on mlade igrače gleda istim očima kao i bilo koga drugoga. U tom kontekstu ovaj potez i ne treba toliko čuditi, iako je i njegov stav također tema za širu raspravu...
No, Vušković se bez obzira na sve snašao i više nego dobro. U redu, ako sagledamo stvari izvan konteksta, možda je u nekim situacijama mogao reagirati i bolje, ali redovito je bio ostavljen na vjetrometini protiv Luke Ivanušeca, koji je kvalitetan igrač i usto nemjerljivo iskusniji od 16-godišnjeg stopera Hajduka. U tom kontekstu, zaista mu ne treba ništa zamjerati.
Naravno da je uzorak od jedne utakmice premalen za stjecanje kompletnog dojma o njegovim kvalitetama u okvirima seniorskog nogometa, ali s obzirom na to da je na ovakav način bačen u vatru, sama činjenica da je uspio biti najbolji pojedinac svoje momčadi u derbiju daleko je od zanemarive, bez obzira na to što su njegovi suigrači odigrali ispod svake razine.