Je li to bila najbolja partija „zlatne generacije” Hajduka? Pustite pobjedu 6:1 protiv Partizana u Beogradu 1976. u proljeće, na stadionu JNA, ovo je bio St. Etienne, tada već višestruki prvak Francuske koji je stvarao mega-momčad, na golu ajmo reć tada naš, Jugoslaven, Hrvat iz Mostara i partizanovac Ivan Ćurković, u obrani Argentinac Osvaldo Piazza, u napadu Francuzi braća Herve i Patrick Revelli, a na lijevom krilu francuski Dragan Džajić Georges Bereta, umro je prije tri godine u dobi od 77 godina...
Na početku uspona jednih i drugih, Ivićevih „bijelih” i „stefanista” u zelenim dresovima marke Le Coq Sportif, ždrijeb je htio da se sučele već u osmini finala. Prerano...
Hajduk je u konačnici ispao, eliminiran nakon produžetaka dvije srijede kasnije, ali osvrnimo se sada na splitsku utakmicu, igrala se 23. listopada 1974. godine na Starom placu.
Hajduk je u zanosnoj partiji, prije svega Ivice Šurjaka i Jurice Jerkovića paradirao sa 4:1. Inspirirani kolega reporter, na žalost već pokojni Zlatko Juričko u Sportskim novostima je objavio naslov „Formidable”, aludirajući na francusku riječ fantastično ili fenomenalno. Juričko je volio francuski i tečno se njime služio. A svome miljeniku Jerkoviću je dao najvišu ocjenu, zasluženu devetku (9) i nazvao ga „feudalac Jure”, jer „držao je cijeli teren kao svoje vlasništvo”.
Igralište Starog placa bilo je natopljeno, raskvašeno, blatnjavo i gledajući na You Tube sada friško scene s te utakmice, te evocirajući uspomene Luka Peruzović nam je napisao:
- Jeste li vidjeli teren? A danas im svaka sitnica smeta?! Stari plac kao biljar, hahahahaha, moš mislit...
Luka tu utakmicu nije igrao zbog ozljede. Bio je to pravi – blatnjak, oranica, jer kiša je padala danima te hladne jeseni 1974. Stala je pred samu utakmicu, smilovala se krcatom gledalištu da ljudi ne kisnu. Dalmaciju je tada morila i redukcija struje, u određenim terminima svakog dana, struje nije bilo. Dok se ne vrati, palili smo šterike, svijeće voštanice. Možete li to danas zamisliti?!?
Već smo to uglavnom pisali, pa čemu tražiti nove rečenice kad je sve već napisano. Uvjereni smo da se vrijedi podsjetiti, kao da na tv gledate reprizu, na programu Klasik. Prave stvari uvijek treba spominjati opet i iznova. Dakle, 4:1 protiv St. Etiennea, 52. godišnjica, zauvijek urezano u kolektivnu svijest ljubitelja baluna.
Što je bilo u revanšu, zna se - poraz, eliminacija 1:5, ali nećemo sad o tome... Zadržimo se na tih „formidable” 4:1, ostaju zapisani zlatnim slovima, kao dokaz o silnom europskom potencijalu Ivićeve momčadi, potencijalu koji nikad do kraja, nažalost, nije materijaliziran trofejom ili bar finalom.
Na godišnjicu nezaboravnih 4:1, stigla je na račun „bijelih” kocka čokolade iz zemlje čokolade. Pobjeda protiv švicarskog Thuna. Ništa nije moglo biti ljepše za godinama već napaćene navijače Hajduka!
Tog 23. listopada 1974. godine Hajduk je pokazao konture vrhunske europske momčadi.
Kasnije će posrtaji Hajduka biti dio tragike što je pratila Ivićeve šampione kroz europska natjecanja.
A taj St. Etienne će već iduće sezone, u proljeće 1976. igrati finale Kupa prvaka i izgubiti ga u Glasgowu od Bayerna, tijesno sa 0:1, gađali su stative, a Bavarci jednom pogodili mrežu.
Hajduk je tada svima njima bio ravan, katkad čak i bolji, kao te nezaboravne večeri u blatu Starog placa, 4:1 protiv St. Etiennea odjeknulo je Europom i nagnalo „stefaniste” crvenokosog trenera Roberta Herbina, da smisle opaki revanš...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....