Na ulicama Pariza uhvatili smo fetivog francuskog volontera u dresu Hajduka, a on otkrio: ‘Moram ga nositi...‘

- Nakon 500 metara skrenite desno.

U onom, većini poznatom tonu govorio mi je ženski glas s navigacije na mobitelu. No, ignorirala sam upute do mog odredišta – glavnog press centra i odlučila krenut po svom. Koja minuta, ‘gori doli‘. 

Jednostavno je bilo teško odoljeti pa ne zalutati malo u pariškim ulicama. Sunce, glazba, zelenilo, bicikli, cvijeće na punim terasama restorana... ma baš kako u svojim pjesmama Zaz pjeva o Parizu. A što točno govori u stihovima? Iskreno, nemam pojma, ali pjevušila sam ih i ja, i to vjerojatno krivo.

Međutim, nije mi bilo krivo što sam ‘malo skrenula‘. Taman kad sam pomislila vratit se svojoj ruti eto nekog u dresu Hajduka.

‘Ma jel‘ moguće?!”‘. Bila mi je prva misao, a po narančastom prsluku odmah sam zaključila kako se radi o volonteru zbog Olimpijskih igara. Ima ih po gradu ‘na bacanje‘. 

Pokvareni telefon

Logika me dalje vodila da je riječ o nekom hrvatskom dobrovoljcu koji je došao u francusku prijestolnicu za vrijeme Igara pa sam mu odmah prišla:

- Hej! Dres...

Nije trzao, pa je bilo jasno kako se ne radi o nekom našem, i prebacili smo se na engleski. Na upit kako to da nosi dres Hajduka, mladić je odgovorio:

- Radim, moramo imati ovo.

Nemojte pojurit pa pomisliti kako volonteri u Parizu moraju nositi ‘bijeli dres‘. Ne, ne... već narančasti prsluk. Bilo je to malo greške u koracima na početku razgovora.

Ubrzo smo se našli na istoj frekvenciji, a Francuz Lyad je otkrio karte.

- Prošlo ljeto posjetio sam Split i tada kupio dres – počeo je simpatičan mladić.

Išli ste na utakmicu na Poljud?

- Nisam, u tom periodu ih nije bilo, ali kupio sam dres. Inače mi je to navika da kupim dres kluba u većini gradova koje posjetim. To su moji suveniri.

Jasno, a kojim povodom ga sada nosite?

- Jako mi se sviđa, evo prvi put sam ga obukao vani. Udoban je i lijep.

Stari dres je imao Lyad na sebi, kako bi mu se tek svidio neki od novih iz Adidasove kolekcije.

Onda ste veliki obožavatelj nogometa?

- Ne bih baš to rekao. Navijam za PSG, poznajem francuske igrače, ali nisam previše upućen u situaciju s ostalima državama, kao ni klubovima. Ovo je neki hobi, da odem u München sada, kupio bih i Bayernov dres – iskren je bio Parižanin.

Dalje smo se raspričali o ostalim momčadima, pa došli do Marseillea.

- Joj, ne. To su nam ljuti rivali.

A znate li tko je to Hajduku?

- Oui, oui... Dinamo Zagreb!

Ako sada odete u Zagreb, hoćete li kupiti i dres Dinama?

- Neću! Ha-ha – zaključio je sa smiješkom Lyad, valjda je znao što treba reći.

Kratki, ali simpatičan susret.