U Splitu je u srcu dana oko 32-33 Celzijeva stupnja, ali hladnoća je ipak malo popustila. Plasman u Konferencijsku ligu pomogao je da se još dodatno amortiziraju zvižduci upućeni treneru Hajduka Gonzalu Garciji. Tradicionalno iščekivanje reakcije publike na spomen Urugvajčeva imena s razglasa donijelo je prije susreta s Osijekom miks dominantnog pljeska i pojedinačnog negodovanja/zvižduka. Pljesak je apsolutno dominirao, ali i dalje ima nezadovoljnih zbog odnosa trenera prema miljeniku navijača Marku Livaji. Valjda bi tek osvojena titula prvaka Hrvatske mogla do kraja izbrisati sve što je bilo, ona je valjda neophodna za potpuni reset. A Garciji ne pomaže ni impresivan učinak fantastičnog Michelea Šege.
Livaja je mjesto u vrhu napada u početnoj postavi izgubio od Šege, unatoč tome što su dugo pojedinci na krilnim pozicijama igrali slabo, Garcia nije u svojim vizijama imao obojicu istovremeno u momčadi, odnosno nije vidio Livaju na krilu. Ne uklapa se u njegov stil nogometa.
To što je Garcia uspio Hajduk uvesti u Konferencijsku ligu je svakako uspjeh, koji ipak treba objektivno ocijeniti. Realno, ne treba pretjerivati s aklamacijama i pohvalama, pa čak i dočecima. Ne samo zbog toga što se u sportu sve vrlo lako može preokrenuti, već i zbog činjenice da su proteklih sezona u Konferencijskoj ligi igrali gotovo svi osim Hajduka. Pa tako ove sezone u tom društvu gledamo klubove iz Andore, Gruzije, Latvije, Litve i Finske, dok je Hajdukovu protivniku, gibraltarskom Lincoln Red Impsu, ovo već treći nastup ukupno! No opet, Hajduk je na ovo čekao 16 godina i to treba respektirati. U realnim granicama. No vratimo se Šegi.
Može srušiti Vujovićev rekord
Zbog Livaje Garciji se (ne)opravdano zviždi(lo). S druge strane, zbog Šege mu nitko ne plješće?! Čak i sam igrač ne dobiva tretman kakav zaslužuje.
Livaja je legenda Hajduka u svakom smislu, čovjek se izjednačio s Bernardom Bajdom Vukasom po broju postignutih pogodaka u službenim susretima za Bijele. Brojke su uvijek bile snažan argument na njegovoj strani. No, Livaja je i sadašnjost, još mnogo toga može dati Hajduku. S druge strane stoji Šego koji je nevjerojatno "vruć". Gol koji je Šego zabio za otvaranje špine protiv Lokomotive (u pobjedi 2:0) bio mu je već osmi u ovoj sezoni.
Do kraja osmog mjeseca već je stigao do "osmice". Šest je pogodaka zabio u kvalifikacijama Europske i Konferencijske lige, a dva u SuperSport HNL-u.
Odmah krenu paralele s Livajom koji tijekom cijelog boravka u Hajduku, u pet i pol godina, ima samo jedan postignuti pogodak u europskim kupovima, i to zabijen s bijele točke Torshavnu s Farskih Otoka na Poljudu. U ukupno 23 europska nastupa, dio kojih je ove sezone uglavnom bio ulascima s klupe. Šego pak u 13 europskih nastupa ima za Hajduk već šest pogodaka.
Šego ima povijesnu priliku da u skupini Konferencijske lige sruši klupski rekord. Drži ga Zlatko Vujović koji je u europskoj sezoni 1985./86. na putu do četvrtfinala Kupa UEFA zabio ukupno osam pogodaka.
Tih osam golova Vujović je zabio u osam utakmica. Ako je to nekakav ekvivalent. Nekad je osam odigranih utakmica u trećem po rangu europskom klupskom natjecanju (Kupu UEFA) značilo da si eliminiran u četvrtfinalu (od Waregema). Danas, nakon istog broja odigranih utakmica, u slučaju pozitivnog rezultata to znači da je momčad tek izborila plasman u treće po rangu europsko klupsko natjecanje – Konferencijsku ligu.
No vratimo se ponovno Šegi.
Ovo je njegovo doba godine
Dvaput je već ove sezone zabio iz slobodnih udaraca. Usavršava Šego svoju igru, razvija se kao napadač i u segmentima koji mu prije nisu bili jača strana. No kao što nije u šoldima sve, nije niti u pogocima. A tu je također Šegin forte.
U obveznom dijelu igre, agresiji na protivničku zadnju liniju, presingu, presijecanjima linija dodavanja, Šego je na europskoj razini. Pokazao je to i protiv Lokomotive. Hajduk je na papiru bio umorniji zbog teškog europskog gostovanja u četvrtak kod Rakowa. No to se nije vidjelo na terenu. Posebno kod Šege koji je neumorno sprintao. Livaja je zaslužio pljesak i ovacije, zaslužuje ih svakako i Šego. Nije on kriv što Livaja ne igra, ne odlučuje o načinu igre, hoće li se igrati s dvojicom napadača... Ili jest, visokom kvalitetom igara koje pruža.
I još jedna "baza" oko Šege. U Hajduk se vratio na polovini sezone 2024./25., nakon odlične polusezone u Varaždinu i golčine koju je zabio u 1:0 pobjedi protiv Hajduka u baroknom gradu. U prvom dijelu te sezone imao je u Varaždinu učinak od po četiri pogotka i asistencije u SuperSport HNL-u. Proljeće je za Hajduk odigrao za zaborav, ostao je bez postignutog gola.
U prošloj sezoni na početku je bio najbolji strijelac lige. Na polusezonu je otišao s deset golova i četiri asistencije na kontu, da bi onda cijelog proljeća zabio još samo tri ligaška pogotka, od toga dva Vukovaru 1991 u zadnjem kolu.
Ako je u novije vrijeme raspoloženi Bamba Sanyang dobio nadimak Ljetni, zbog toga što najbolje partije za Hajduk pruža u ljetno vrijeme, Šego se nameće za nadimak Jesenski.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....