Mirna invazija navijača Hajduka na Thun: tisuće su probudile uspavani švicarski gradić, ali nije bilo nijednog incidenta

Ubavi švicarski gradić Thun, apotekarski uredan i posložen, doživio je tektonski poremećaj. Ne pamte to, kako bi se reklo u pjesmi, niti najstariji. No, preživio je. To je najvažnije.

Tako se barem činilo nekoliko sati prije nogometne utakmice u kojoj je njihov lokalni klub, igrom neobična slučaja aktualni državni prvak, ugostio splitski Hajduk, klub koji ne samo da prošle godine nije bio prvak svoje zemlje, nego ni posljednjih 16 godina nije odigrao niti jednu jedinu ozbiljnu europsku utakmicu u jesenskom terminu.

Gradić u kojem se i glasan razgovor smatra narušavanjem javnog reda i mira ustuknuo je, sav prepadnut, pred tisućama navijača Hajduka. Čuo je on svašta o njima. Čuo je da su divlji, neobuzdani, da mrze baš onda kada bi trebalo najviše voljeti, i nije mu bilo lako. Strepio je tijekom cijeloga četvrtka, brojao, otkucavao, i čekao da prođe. A kad je prošlo, samo se nasmijao. Nije uopće boljelo. Dapače.

Navijači Bijelih u Švicarsku su došli u velikom broju

V. V.

Bez incidenata

Nakon poljudskog ludila s Ajaxom, kad je u istom danu dotaknuto i nebo i dno, navijači Hajduka, nazovimo ih Torcida, nazovimo ih kako god hoćete, odradili su gostovanje iz policijskih udžbenika. Bez i ti jednog jedinog incidenta. Bez i ti jednog jedinog povika s one strane zdravog razuma.

Pjevalo se, pilo se, trošilo se. I nije se prešlo mjeru. Da UEFA ima svoje delegate na ulicama ocjene bi, uopće ne sumnjamo, bile najviše moguće. Možda bi tek ‘pala’ kakva kazna zbog zakrčenih prolaza. Glupo je sad nabrajati odakle je sve svijet u bijelom stigao. Bilo bi lakše nabrojiti odakle nije. Recimo, s Bilica. Dopusti usred tjedna ovaj put, naime, nisu bili dozvoljeni.

Nakon što smo u prošli četvrtak navečer bili na pogrebu, današnji četvrtak donio je hodočašće. Jedan klub, a dva kortea.

U Splitu smo svjedočili maršu, a u Thunu šetnji. Od šarmantnog Mühleplatza do malešne Stockhorn arene nepregledna povorka Hajdukovih navijača slavila je svoj klub. I rijeka Aare, poznata po svojoj hladnoći i hitrini, na trenutak je stala.

Povorka simpatizera Hajduka

V. V.

Znaju se ponašati

Zarumenila se. Nije mogla vjerovati što čuje. Rekli su joj da dolaze huligani, a došli su joj navijači kakve nikad vidjela nije. I koji bi, saznala je to poslije od njih samih, mogli biti najbolji na svijetu. Samo da hoće. I da im nije cilj biti najgori.

Bilo je, rekli bi neuki, kao nekad. No, nije. Jer ovako, znaju oni što pamte neka davna gostovanja, nije bilo nikad. Niti u Rimu 2003. kada se uglavnom pisalo o zapaljenim kombijima i propucanim autobusima, niti u Ženevi 2023. kada su dica igrala finale svoje Lige prvaka.

Gladni Hajdukov narod napokon je nahranjen. I sad hoće još. Ako ništa, pokazao je da se zna ponašati za stolom.

Šetnja navijača Bijelih prema stadionu Thuna

V. V.

Dolazak navijača Hajduka na stadion

V. V.