StoryEditor
Hajdukkomentar

Mijo Caktaš pogazio je svoje riječi i tako postao dio toksične kulture relativiziranja nogometnih ideala

21. siječnja 2022. - 20:59

Mijo Caktaš danas je potpisao za Osijek, a njegov potez očekivano nije naišao na odobravanje hajdučke javnosti. Još i prije nego što je sve službeno dogovoreno, na Caktaševoj je kući osvanuo transparent s prijetećom porukom, a nakon što je osječki klub potvrdio dovođenje bivšeg kapetana Bijelih, glavna tema je postala njegova izjava iz 2018. godine, kada se vratio u Hajduk iz ruskog Rubina.

Caktaš je tada u intervjuu za Dalmatinski portal izjavio sljedeće:

- Nakon što sam prelomio i odlučio vratiti se na Poljud, postalo mi je svejedno tko i odakle zove. Imao sam uistinu brojne upite iz različitih zemalja, ali i iz dva kluba HNL-a. Za jedan od njih su me čak zvali s više strana. Nije floskula, u Hrvatskoj uistinu mogu igrati samo za Hajduk. Tako sam im i rekao, nema šanse da ikada obučem dres bilo kojeg drugog našeg kluba.

Mijo Caktaš je profesionalac koji živi od nogometa i čiji je posao specifičan u smislu da je velikoj većini onih koji se njime bave osim novca važan i onaj sportski, natjecateljski segment. U tom kontekstu Osijek mu je zasigurno privlačniji nego neki klub iz Kine ili Bliskog istoka, odakle je navodno imao ponude nakon što je raskinuo ugovor sa saudijskim Damacom. Također, Osijek je u Hrvatskoj, a većina klubova u kojima bi mogao dobiti unosan ugovor nalaze se na drugom kraju svijeta.

S druge strane, ideali u modernom nogometu sve više postaju gorivo za „neiskvarene naivce”, one koji još uvijek smatraju da bi klubovi trebali biti predstavnici zajednice iz koje potječu i da bi igrača kroz karijeru trebale voditi iste one emocije koje oni sami proživljavaju, a ne novac i menadžeri. U kontekstu svega gore navedenoga Caktašev dolazak u redove Osijeka može se promatrati kao samo jedna poslovna odluka profesionalnog nogometaša.

Ipak, kada je Hajduk u pitanju stvari nisu baš tako crno-bijele. Prije svega, oni ideali kojima se vode „neiskvareni naivci” još su uvijek nasreću prisutni u i oko splitskog kluba. Hajduk je još uvijek puno više od profesionalnog nogometnog kluba i na navijačkoj vagi se svakodnevno nalaze svi potezi bivših, sadašnjih, ali i potencijalno budućih igrača Bijelih. A to pogotovo vrijedi kada je u pitanju bivši kapetan kluba koji je za prvu momčad odigrao 227 službenih utakmica i koji je prije četiri godine izrekao jednu onako jaku tvrdnju.

image
Vladimir Dugandžić/Cropix

Moraliziranje u nogometu u današnje vrijeme često zna dosegnuti bizarne razmjere, pa tako u Engleskoj imamo skupinu multimilijardera koji su do svog bogatstva došli na sumnjive načine, a koji sada iz pozicije klupskih vlasnika obasipaju otrovne strelice prema jednom novom vlasniku iz čistog razloga što ga smatraju prijetnjom jer je bogatiji od svih njih skupa, pritom se pozivajući na raznorazna moralna pitanja od kojih veliki dio mogu postaviti i sami sebi.

Zbog toga je svaka rasprava o idealima u današnjem nogometu sklizak teren, a ako govorimo specifično o "slučaju Caktaš" pa u računicu dodamo i način na koji se s on razišao s Bijelima prošle godine, priča dobiva još kompleksnije obrise. No, ključna stvar u cijeloj priči je Caktaševa izjava iz 2018. koja je zapravo polazišna točka cijele priče o idealima.

Razliku između moćne tvrdnje klupske ikone i populističke floskuletine običnog profesionalca ne određuje način na koji je izjava izgovorena, već budući potezi onoga koji je izgovara. Da je Caktaš šutio i igrao, danas bi se njegov potez mogao braniti rezoniranjem kako je on zapravo oduvijek bio samo profesionalac, ali njegova ga izjava s odmakom pretvara u čovjeka koji je pogazio svoje ideale i izdao one navijače kojima je jednom rekao kako nema šanse da ikada zaigra u dresu ijednog hrvatskog kluba koji nije Hajduk.

Je li u pitanju nepromišljenost ili licemjerje manje je bitno, jer njegov je potez u kombinaciji s populističkom izjavom od prije četiri godine zapravo samo jedan primjer toksične kulture relativiziranja svih ideala koja preuzima glavnu riječ u današnjem globalnom nogometu, a koja onda dovodi do toga da primjerice Romelu Lukaku ljubi grb svake momčadi za koju zaigra, ili da se navijači kluba iz najelitnije lige na svijetu raduju kada njihov klub kupi čovjek koji masakrira svoje neistomišljenike.

Ljudi odrastaju i njihovi ideali se mijenjaju, ali u današnje vrijeme u kojem internet sve pamti zaista nije mudro u javnost izlaziti s nečim za što nisi siguran da je istina. Ali možda Caktaša cijela situacija uopće ne dira, što je sasvim legitimno. Možda je on tip osobe koja će sutra gol protiv Hajduka proslaviti kao da mu je zadnji u životu, što je također njegovo pravo i ljudska reakcija kao i svaka druga.

Na kraju dana, čovjeka određuju njegovi postupci, a ne njegove riječi. Iako riječi često daju kontekst tih postupaka i čine ih manje ili više opravdanima. U Caktaševom slučaju ispostavilo se da je njegova izjava kojom je htio izraziti svoju ljubav prema Hajduku bila upravo ono što je on tada rekao da nipošto nije – floskula.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
24. svibanj 2022 13:28