Rijeka je uspjela, svladala je Hajduk minimalno s 1:0 i to je bilo dovoljno da skine splitske "bijele" s trona i da sad ona preuzme ulogu lidera. Hajduk je doživio treći poraz i očito je da nas ove sezone očekuju usponi i padovi i drama na vrhu ljestvice, evo i Rijeke legitimno... Hajduk ne može ostvariti kontinuitet koji bi ga izdigao iznad ostalih, premda govorimo stalno o nikad slabijem Dinamu kojega je Hajduk dvaput već i svladao.
No, tu je i Rijeka, vrlo poletna i ambiciozna, nošena i vođena energijom trenera Željka Sopića. Hajduk je u Poljudu svladao Riječane, ali to nije ponovio na Rujevici, poražen je. Bio je blizu remiju, ali je i pobjeda domaćina zaslužena. Utakmica je bila vrlo uzbudljiva, a rekosmo da bi i remi bio pravedan.
Presudio je detalj: VAR i bijela točka. Nešto slično kako je prošlog vikenda trener Dinama Sergej Jakirović žalio da je izgubio iz zalutalog metka, ovaj put je Hajduku presudio VAR, otvorena ruka Krovinovića i Janković je bio precizan s bijele točke.
Bez toga detalja moglo bi do sutra ostat 0:0, ne bismo se čudili, ne bi bilo nepravedno.
Kad se već našao u minusu Hajduk je silovito krenuo na sve ili ništa, a Rijeka se branila, često i grčevito, Leko je presložio momčad, ušao je i Filip Čuić koji je imao šansu u debeloj sudačkoj nadoknadi, ali je glavom pucao pokraj gola.
Tako je Hajduk izgubio, sišao s trona, ali rekli bismo da se – bitka nastavlja. Ovo je samo dokaz da će biti uzbudljiva trka utroje, podsjeća nas kakva je bila 1999...
Postavke: Žaper i Kalik od prve minute bili su iznenađenje u sastavu Hajduku, osvježenje u veznom redu od prve minute, neobično od Leke, uz nastup stopera Eleza koji je bio uvjetovan ozljedom Uremovića. K tome je Krovinović često ostajao na lijevom beku, puštajuči da Melnjak šparta u ofenzivi do mile volje, na što smo već navikli, dok je Kalik bio taj istureni polu-napadač, najbliži Livaji.
Rijeka je pak postavila vrlo ofenzivnu momčad, Pašalić, Ivanović, Fruk, Pjaca i još uz njih Janković tvorili su silan ofenzivan potencijal Rijeke; kolege s Rujevice su se prije početka hvatale za glavu da je Željko Sopić pretjerao s naglašeno ofenzivnim gardom i da preveć riskira. Vidjet ćemo na kraju, isplatilo mu se!
Odličan prvi dio, falili samo golovi: U prvom poluvremenu svjedočili smo u početku ogromnom posjedu lopte Rijeke, nakon pola sata igre 68:32 kazivao je mjerač. No, ne bismo rekli da je Rijeka bila posebno opasna, premda su s krila lakoćom u par navrata prodirali kako Pašalić zdesna, tako i Pjaca s lijeve strane, posebno je aktivan bio Pjaca. Haduk je patio po bokovima.
No, bio i blizu pogotka već u 4. minuti kad je Melnjak pogodio vratnicu s vanjske strane (dodao je Krovinović), a veliku prigodu imao je Sahiti na dodavanje Benrahoua u 36. minuti, ali je Labrović pravodobno istrčao u noge Hajdukovu napadaču, skratio kut i ušao mu u šut.
Već četiri minute kasnije u 40. na Rujevici su poskočili na noge, bila je to najveća šansa Rijeke, gromovit udarac Pašalića uzdrmao je gredu, lopta se odbila u travu i dalje u polje, Lučić je bio nemoćan, Hajduk je imao sreće u tom času.
Kalik prvi zamijenjen: na poluvremenu je Leko napravio očito plansku zamjenu, Kalik je istrčao svoju dionicu, a ušao je Trajkovski, koji nema snage za svih 90 minuta, Kalik mu je samo čuvao mjesto, "bitno je s kim završim utakmice", često kaže Leko. No, sve zamjene što je uradio do kraja nisu uspjele popraviti omjer kad je već Rijeka "sretnim udarcem" došla u vodstvo, Rijeka se uspješno zabarikadirala.
Presuda s bijele točke: mi bismo rekli da su akteri bili podjednaki, a da je presudio "lucky punch", sad Rijeka slavi raspojasano, kao što je i Hajduk slavio protiv Dinama.
S razglasa se emitira "ajme meni nije mi dobro", iza tribina puca vatromet, no u svome slavlju i guštu što su svladali Hajduka, barem su Marka Livaju ostavili na miru i na utakmici nije bilo ružnihpovika spram Livaje i to je dobro s ove utakmice koja se očekivala kao poseban poligon uvreda nakon burne predigre i naljepnica ružnih poruka po gradu Rijeci.
