Stanje oko Marka Livaje podsjeća nas na slične stvari u prošlosti Hajduka. Nije vremeplov zaludu, jer povijest se ponavlja, a velikani Livajina tipa također su bili u sličnoj situaciji i dovodili klub u delikatnu poziciju. Što i kako uraditi, kako se postaviti...
Podsjetili smo vas na popis kazni iz kolovoza 1957. godine, kad je po nestašluku prednjačio Sulejman Rebac, izvrsni napadač, koji će potom uskoro, gonjen nostalgijom vratiti se u svoj Mostar i Velež...
Evo nas u 1972. i to je po nama, po našem skromnom sudu najveća afera koja je potresala „bijele”, kad se dogodio potpun raskol između asova i prve momčadi i trenera i uprave.
Holcer i Džoni jači od Luštice
Polako da vam ispričamo. Dakle, u polufinalu kupa u Ljubljani protiv Olimpije 24. svibnja Hajduk je slavio sa 2:0, golovima Mićuna Jovanića i Pere Nadoveze i plasirao se u finale gdje ga je čekao Dinamo. U slaboj ligaškoj sezoni, uz brzo eliminaciju iz Kupa prvaka u prvom kolu od Valencije (0:0, 1:1), plasman u finale kupa bio je melem na rane.
„Bijeli” su ostali poslije utakmice u Ljubljani, presretni zbog pobjede, dobili su slobodno, dobili su izlaz. Kapetan Dragan Holcer i Vilson Džoni posudili su auto, „alfu” od Ede, šefa restorana i našeg čovika u srcu Slovenije i upustili se u – slatki život, kako se tada govorilo. Izašli su noćarit. Pa šta?! Proveselit se nakon pobjede!
Problem je što se nisu vratili u hotel u trenutku klupskog „povečerja”. Kad je u kontrolu po vojničkim, pardon hajdučkim sobama krenuo tajanstveni kontrolor, Holcera i Džonija nije bilo. Nije se zataškalo, netko ih je „cinkao”. Nema Dragana i Vilija?!
Zacijelo je kontrolor bio fizioterapeut, maser Božidar Soldo. On je bio dušobrižnik momčadi i obavljao i te zadatke, masirao je i dušu i tijelo, ali ne znamo točno je li to bio barba Soldo, a nije ni bitno.
Kako god, u debelu noć i sitan sat, svi su se veseli već regularno vratili, tko na dvije, a tko na četiri noge, ali Holcera i Džonija nema, pa nema!? Oni produžili noćni boravak.
Trener Slavko Luštica je poludio, s njim i pomoćnik mu Vladimir Beara. Nisu odmahnuli rukom, nema veze, nego su napravili – skandal. Sutradan eto sastanak i dvojac iz „noćnog života”, Ljubljana by night, izbačeni su iz momčadi. I kapetan i desni bek! A ekipa je trebala iz centra Slovenije u Banja Luku na prvenstveni, premda rezultatski nevažan ogled protiv Borca.
Momčad se pobunila, usprotivila se metodama i odlukama Luštice (i Beare): „Šjor Žiga, pa dobili smo veliku utakmicu, u finalu smo kupa, čemu strogoća?!”
Ni čut, Holcer i Džoni – vanka! Kad je momčad stigla iz Ljubljane prenoćiti u Zagreb na putu do Banja Luke, treneri i vodstvo puta stigli su u hotel, a momčad se samoinicijativno i u znak revolta uputila na večeru u Gradski podrum u u Zagreb. Na Trg, u danas poznatu kavanu „Johann Franck”. Bojkot! Disidenti! Ili mi ili uprava!
Prvotimci su bili jedinstveni, zaprijetili su da neće u Banja Luku, pa je uprava (Jere Burazin) iz hotela došla doslovce molit momčad u Gradski podrum, dajte, vratite se, sve će se izgladit i zaboravit.
Vratili su se, ali ostao je ožiljak, Holcer i Džoni su nastupili u Banja Luci, ali se izgubilo sa 1:3 uz priču kako je poslije utakmice u banjolučkom hotelu opet bilo žestoke prepirke i svađe među hajducima, tko je kriv, a tko prav. Momčad je izašla i u Banja Luku u noć, bančila, spone su bile pokidane, „igrači utekli iz štale”.
U užurbanom finišu prvenstva srijeda – nedjelja moralo se i u Sarajevo, po poraz 0:1, a u to je dolazio odmah brzih dana i Dinamo na Stari plac i to je tek bio pravi potop. Hajduk je izgubio sa 1:5 i to je najteži poraz Hajduka od Dinama u prvenstvima svih vremena, bilo u Splitu ili Zagrebu. Nikad tako teškog poraza ni prije ni kasnije. I taj poraz dovest će do smjene trofejnog trenera Slavka Luštice, dovest će privremeno Tomislava Ivića za kormilo Hajduka!
Holcer i Džoni su pobijedili... Nakon poraza od Dinama 1:5 mnogi su uprli prstom da su nogometaši bojkotirali Lušticu (i Bearu), no naš izvor, jedan od preživjelih, da tako kažemo, nije uvjeren u bojkot, dapače, demantira te ćakule.
- Ne, nismo, kad vam kažem... Rekao bih da jesmo, prošlo je više od pola stoljeća.
Međutim, da je atmosfera u momčadi bila trula, nema dvojbe.
Žungul kažnjen, pa pomilovan
E sad nas evo u zimu 1978. godine, u siječnju. Trener Hajduka je Vlatko Marković, a pomoćnik Stanko Poklepović. Na prvi dan priprema nije došao golgeter Slaviša Žungul. Vječni buntovnik i nezadovoljnik. Nije došao na pripreme. Hajduk ga je ubrzo suspendirao, te kaznio sa pet mjeseci zabrane igranja. Od 12. siječnja do 12. lipnja, trebala je je kazna trajati.
Disciplinska komisija Hajduka imala je trojicu članova, u sastavu Dinko Bilač, Ante Žaja i Ivo Svalina, a Bilač je po izricanju kazne izjavio novinaru Slobodne Mariju Garberu:
- Odluku o tako oštroj kazni morali smo donijeti, jer je Žungul napravio niz prekršaja. Najprije nije prisustvovao prozivci, zatim nije trenirao za vrijeme priprema u Splitu, te je odbio obavezu da s ostalim igračima putuje na pripreme u Rovinj. Osim toga, kažnjen je i zbog klevetanja kluba na stupcima štampe. Žungul se može žaliti predsjedništvu kluba - objavio je Dinko Bilač, poznati splitski nogometni funkcioner.
Bilo je to u siječnju, a u ožujku je Hajduka čekala europska obaveza četvrtfinala Kupa kupova protiv bečke Austrije.
U međuvremenu je Crvena zvezda ponudila razmjenu Hajduku, dala bi svog nestašnog dečka Seada Sušića (Tinova oca, op. a.) za Žungula, Sušić, stariji Safetov brat, također sjajan talent i reprezentativac, bio je u sličnoj nemilosti kod Zvezde. No, Hajduk je odbio tu ponudu, a i sam Žungul je novinarima demantirao interes da ode u Zvezdu. Ma kakva Zvezda. Inače je u Splitu želio poslovne prostore i biznis da ostvari, ali nije glatko dobijao dozvolu za rad što ga je pravilo nesretnim i nezadovoljnim.
Na istočnoj tribini Starog placa prigodom utakmica u nastavku proljetne sezone pojavili su se transparenti „Hoćemo Žungula”, „Slaviša, bili tiću...”, „Vratite nam meštra od gola”.
Iz Hajduka su komentirali u Slobodnoj Dalmaciji kako je to bila „akcija splitskog nogometnog podzemlja” i „proziran pokušaj da se preko plaćenika potegne pitanje amnestije nestašnog golgetera”.
No, Hajduk je na kraju ipak popustio, „vox populi” bio je snažan, a uoči revanš gostovanja Austrije u Splitu, Žungul je pomilovan! Dva mjeseca nakon izricanja suspenzije i kazne, a tri prije isteka kažnjeničkog roka. Zaigrao je, ali Hajduk nije uspio protiv Austrije, premda je bio jači za Žungulov povratak. Ispao je slabijim izvođenjem jedanaesteraca, nakon 1:1 i u Beču i u Splitu i nije se plasirao u polufinale Kupa kupova.
Žungul će nakon toga odigrati fantastičnu jesen 1978. pod paskom trenera povratnika iz Ajaxa Tomislava Ivića, ali u siječnju 1979. otići će u SAD, na put bez povratka. Traganje za boljim životom odvelo ga je iz Hajduka zauvijek, najprije u New York, pa onda dalje po Americi, od Kalifornije do Floride...
Slišković i Waregem
Možemo skoknuti i do 1986. godine, uoči revanša četvrtfinala Kupa UEFA protiv Waregema Blaž Slišković nije došao na vrijeme u karantenu momčadi u hotel Zagreb u Duilovu, trener Stanko Poklepović nije ga htio staviti u momčad protiv Belgijaca. No, uprava je pritisla Špacu, Slišković je ipak zaigrao, ali je rezultat bio mršav, samo 1:0.
Već prije revanša u Belgiji Poklepović je smijenjen nakon poraza u Rijeci (0:3), a u revanšu kod Waregema Hajduk je ispao, opet slabijim izvođenjem jedanaesteraca, a penal u ranoj fazi raspucavanja, premda ne odlučujući, promašio je i Slišković, pogodio je vratnicu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....