Kalinić je razbio ‘poljudsku omertu‘: istresao je prljavo rublje na vidjelo svima i podsjetio na neka druga vremena

U rijetko viđenom nastupu Nikola Kalinić podsjetio je na neka druga, slavna vremena splitskog Hajduka. Vremena kada je klub imao niz berekina u svojim redovima koji su imali stav izvan terena, ali i na njemu.

Kalinić se sasvim otvorio i istresao prljavo poljudsko rublje na vidjelo svima. Tko je koliko kriv? Koliko je i sam Kalinić stvari napravio pogrešno? To je nešto o čemu se može raspravljati, ali svima je sada jasno da na Poljudu baš ne cvijeta cvijeće. Naprotiv, uhvatio se korov znatno veći od onoga što je napadao poljudski travnjak.

U neka druga vremena, kada Hajduku nije bilo strano ni osvojiti titulu, a bilo ih je, verbalni su ratovi bili nešto sasvim normalno, no posljednjih se desetak i kusur godina sva ta prljavština pometala pod tapet čime se tek stvarao privid sklada, a u biti je problem samo bubrio. A sada je ‘čir pukao‘.

Mnogi su odlazili i bilo bi zanimljivo čuti što imaju za reć‘, ali mahom šute. Kao da na Poljudu vlada omerta, zavjet šutnje. Recimo, bilo bi zanimljivo čuti što je o svemu nakon odlaska imao reći Lukša Jakobušić. No, većina se do sada odlučila na šutnju vjerujući kako tako štite interese kluba, a u biti je sasvim suprotno.

Teško je danas dobiti i izjave bivših članova nadzornog odbora Hajduka, uglavnom ne žele ‘talasati‘, a trebali bi. Jer ako doista žele dobro klubu, trebali bi nešto kazati. Kako izaći iz začaranog kruga koji ne vodi nikamo. Kao onaj Oliverov brod u boci. Hajduk ne funkcionira, troši kadrove na sasvim krivi način dok se od nekoć velikog kluba radi sve veća - sprdačina.

Kalinićev istup nije toliko bitan zbog svih onih pikanterija koje je iznio, koliko je krucijalan zbog same činjenice da je progovorio. Jer ‘vrime je‘ da i akteri iznutra kažu što ne valja. Da ne ostane sve na nekolicini novinara koje se brzinom munje proglasi neprijateljima kluba. Dok su valjda prijatelji kluba oni koji skrivaju pravu istinu.