Evo me u Labinskoj dragi. To vam je kad idete od Planoga prema Prgometu, prema autoputu – javio nam se Ante Baraba koji, znate već, od srijede pješači od svog Paljuva u zadarskom zaleđu prema stadionu u Poljudu s ciljem da tih 150 kilometara propješači do utakmice Hajduka s Rijekom.
Barba Ante, kako ide? Čujemo da imate žuljeve, da nije lako?
- Ovo mi je najteže, nešto najgore do sada. Da mi nije štapa...
Bar(a)ba Anti su 62 godine, ovaj njegov podvig, kojeg je kolega Slaven Alfirević nazvao "hod za Hajduk", vrijedan je divljenja.
- Diga san se jutros u pet sati i krenija. Stislo me kod Prapatnice, nisan se moga maknit. Ali, navuka san pojas za leđa, popija medikamente i kalcij, sve iman sa sobom.
Promijenio je, kaže, već treće tenisice.
- Sad nosim jedne stare, bolje su od onih koje sam skupio platio. Jedino što puštaju vlagu.
Problema koliko hoćeš. I godine na leđima i bolovi u kralježnici i žuljevi i vlaga u nogama... Ali, Ante Baraba ne odustaje. Pravi hajdučki karakter. Do Poljuda mu je ostala još samo jedna noć.
- Planiram do ponoći stići u Kaštel Sućurac, tamo ću prespavati kod prijatelja Josipa Bešlije. Zapišite ovo, Josip je moj ratni prijatelj, kad je bilo prvo raketiranje Paškog mosta nas dvojica smo bili u autobusu Jadrantransa. Bijele boje autobusu. I to nas je povezalo.
Barba Ante guta kilometre, sutra ga čekamo pred stadionom u Poljudu! Tu je već, u Kaštelima.