Švicarska od jučer nije neutralna. Barem što se navijačkog opredjeljenja tiče. Tisuće hajdukovaca okupirali su Ženevu, „zavladali” gradom. Tijesna im je i nezanimljiva bila fan zona, pa su tako stvorili vlastitu. Fantastična je bila atmosfera pred utakmicu. Od jutra su se navijači zagrijavali...
Ali po ulasku na stadion krenulo je ono pravo. Ne pamte u UEFA-i ovakav interes, a Hajdukovi navijači nipošto nisu razočarali. Lopta je konačno krenula s centra, a stadionom se zaorilo: Oćemo pobjedu!
Nije bilo igračima Milana svejedno. Njihov stožer sigurno im je rekao što ih očekuje, ali u ovakvoj atmosferi do sada vjerojatno nisu igrali. Dočekali su ih hajdukovci zvižducima. Na isti način ispratili bi svaki njihov napad. Smišljena je, da budemo posve iskreni, i jedna „doskočica” namijenjena igračima talijanskog kluba...
Atmosfera je, dakle, bila prava hajdučka. Ma kao da se igralo na Poljudu. Isto smo pisali i kada se igralo četvrtfinale u Dortmundu. Ali sada je bilo još bolje. Pjesma i navijanje nisu stajali od prve do posljednje sekunde.
Kako su navijači zagospodarili tribinama, tako je Budimirova momčad preuzela kontrolu nad utakmicom u prvih dvadesetak minuta. Imao je Milan jedan pokušaj izdaleka, no „tići” su brzo uspostavili kontrolu.
Našlo se tu i nešto Milanovih navijača. No, ta je brojka neusporediva s „bilom vojskom”. Hajdukovci su bili na južnoj, a Milanovi na sjevernoj tribini. No, sjever je, kako i priliči, bio prošaran hajdukovcima. Bijeli dresovi jasno su se mogli razaznati među crveno – crnima. Podignuli bi Talijani tek po koji put ruku u zrak gestikuliravši „po talijanski”, no organiziranog navijanja nije bilo.
- Torca eee, Torca ooo – zaorilo se ženevskim stadionom nakon što se Brajković našao u dobroj prilici uposliti Hrgovića, no nije uspio.
Kako je poluvrijeme odmicalo gasnula je Hajdukova dominacija na terenu. No, ona navijačka i dalje je ostala. Trošile su se glasnice iz sve snage. Nisu dali navijači da „bili tići” potonu usprkos nekoliko dobrih prilika Milana pred kraj prvog dijela.
Čini se da je Budimir u predahu raspalio žar u svojim igračima. Jer nismo u nastavku trebali dugo čekati da stadion u Ženevi „eruptira”. Brajković je prošao po desnoj strani, uposlio Vrcića koji je zakucao loptu u mrežu Milana.
Skočila je čitava južna tribina. „Eksplozija” veselja zahvatila je stadion. Mislili smo da atmosfera ne može biti bolja čak i pri rezultatu 0:0, no prevarili smo se. Decibeli su otišli „u nebo”... Hajdukovci su se tek nakon toga trebali iskazati. Jer uslijedio je period igre u kojemu su se juniori Hajduka povukli i prepustili posjed Milanu. Svoju priliku „tići” su vrebali iz kontranapada. Ili iz prekida. A upravo tu su je dočekali kada je Pukštas pogodio na ubačaj Brajkovića. I još jedna „erupcija”, još jednom tribine su bile u transu.
Večeras je naša fešta! Orilo se stadionom kada je Hrgović zabio za 3:0! Kakva noć u Ženevi. Hajdučki san o tituli u Ligi prvaka još živi. Ostala je još samo jedna skalina...
