- Istok poludi! - poruka je to koju Torcida često izvikuje prema istočnoj tribini. I ima bit da su ih poslušali. Stvarno jesu. Poludili! I to skroz. Jer kad se dogodi da nakon utakmice sjever plješće, a istok zviždi... E, onda nešto nije u redu. Tako je bilo nakon pobjede Hajduka protiv Rudeša.
Torcida je glavna navijačka uzdanica. Bodre i kritiziraju, navijaju i kude. S te tribine kreće pjesma na koju se onda „vataju” svi ostali. Pjesma tako zaokruži Poljudom tvoreći kulisu u kojoj bi trebalo biti čast igrati.
Nerijetko se govori i o pritisku navijača, teretu bijelog dresa i očekivanja. A očekivanja svih kojima je bijela boja pri srcu uvijek su najviša. Međutim, čini se da su očekivanja navijača s istoka i viša od najviših... Oni bi pobjedu, ali ne bilo kakvu. Kontra Rudeša, 1:0 je premalo za njih, iako su tri boda – tri boda. Oni bi se da se u 80. minuti jurne po drugi pogodak...
Da, slažemo se da bi Hajduk jedinu momčad bez pobjede u ligi trebao pobjeđivati s barem 3:0. Ali ne ide to uvijek tako. Uostalom, je li bolje pobijediti Rudeš s 1:0 ili odigrati 1:1 protiv Lokomotive, odnosno Varaždina. Pitajte Rijeku i Dinamo. Što bi oni potpisali?
Uvik malo
I 1:0 golom iz penala je premalo. Slaven Belupo na koprivničkoj „oranici” treba pobijediti s 4:0. I to u prvoj utakmici novog trenera. S novom ekipom. Ma, da... Stanimo malo na balun. Mislav Karoglan pokazao je da je pragmatičan. I učinkovit. Cilj opravdava sredstvo. Sve samo da se dođe do tri boda. Nije se tako libio zatvarati utakmicu, pa ni izvaditi Ivana Dolčeka nakon samo 12 minuta u igri.
Na taj problem osvrnuo se i Zvonimir Šarlija. On je u intervjuu za Index govorio o pritisku s tribina. Igrači znaju plan igre, a navijači od njih traže nešto sasvim drugo. Žele napade i golove. Još i još. Jer za to su, uostalom, kupili pretplate i ulaznice. I tako krene utakmica. Prođe prvo poluvrijeme, a onda u drugom... Na svako dodavanje unazad – a ne daj ti Bože sve do vratara – mahnito se zviždi. Kao da su time zabili autogol ili učinili nešto zabranjeno. A zabranjeno je to, čini se, u očima istoka.
Bodove piši, igru briši – slogan je to kojim se koristimo često. Prečesto, nažalost. Ali u situaciji kada je za kormilom novi trener koji je tu tek nekoliko utakmica, očekuje li ekipa s istoka previše? O teretu istočne tribine govorio je i predsjednik Lukša Jakobušić. Na sučeljavanju s novinarima u ožujku ove godine pričao je o Stipi Biuku. Točnije, o tome kako Stipe od straha „nije smio” protrčati ispod istoka.
Nemaju mjere
Teren je blizu i sve se čuje. Malo lijepih riječi i pohvala, doduše. Mahom je to ono negativno. Uvredljivo i bezobrazno. Ne biraju se riječi, ni jezične konstrukcije. Pusti se mašti na volju, često i dobrano preko mjere. A kako bi tek bilo da su nam stadioni engleski, da nema tartan staze, da igrača možeš uhvatiti za uho?
I tako je istok postao „luđi” od sjevera. Više se traži i očekuje. Ljubav prema Bijelima i dalje je velika, ali čini se da nije bezuvjetna. „To što tražim od tebe nisu čak ni pobjede”, mogla bi biti krilatica istočne tribine. Jer pobjeda nije dovoljna. Traže se juriš i napad od prve do posljednje minute. Bez obzira na rezultat. Istok poludio.
